Papa Lav XIV. izrazio je sreću te rekao da se osjeća kao kod kuće među augustincima, okupljenima na Patrističkom institutu Augustinianumu na 188. generalnom kapitulu na kojemu sudjeluje oko 100 redovnika iz 46 zemalja. Papa je, naime, u ponedjeljak, 15. rujna, otišao na institut kako bi i fizički, a ne samo duhovno sudjelovao u radovima kapitula koji je osobno otvorio, a koji se održava od 1. do 18. rujna, javlja Vatican News.

Zvanje, formacija, ljubav koja je – kako je rekao – središte svega, bile su teme govora koji je Papa održao pred subraćom koju je potaknuo da ne zaborave misionarski duh koji stoljećima obilježava njihov red. Točnije, od 1533., godine i prve misije koja je potaknula stalno naviještanje evanđelja od strane augustinskih redovnika u raznim dijelovima svijeta. Riječ je o evangelizaciji, uvijek ostvarenoj sa zanosom i velikodušno, brinući se o lokalnim kršćanskim zajednicama, posvećujući se obrazovanju i poučavanju, trošeći se za siromašne i ostvarujući društvena i karitativna djela – napomenuo je Papa.

Taj se misionarski duh ne smije ugasiti, jer je i danas vrlo potreban – primijetio te potaknuo subraću da ga ožive ističući: “Evangelizacijsko poslanje na koje smo svi pozvani zahtijeva svjedočanstvo ponizne i jednostavne radosti, spremnost za služenje te dijeljenje života ljudi kojima smo poslani.”

Na samom početku govora Sveti se Otac obratio novom generalnom prioru, Amerikancu, ocu Josephu Farrellu, izabranom 9. rujna da naslijedi oca Alejandra Morala Antóna, koji je završio svoj drugi mandat.

“Za tu tako zahtjevnu zadaću potrebna je molitva svih nas, nemojmo to zaboraviti!”

Generalni je kapitul – istaknuo je potom Papa – dragocjena prilika za zajedničku molitvu i razmišljanje o primljenom daru, o aktualnosti karizme, te također o izazovima i problemima s kojima se suočava zajednica. Uz obavljanje različitih aktivnosti, održavanje kapitula znači slušati Duha Svetoga – kazao je te citirao svetog Augustina koji je isticao važnost ljudske nutrine na putu vjere: “Ne izlazi iz sebe, vrati se u samoga sebe: istina prebiva u unutarnjem čovjeku”.

Nutrina čovjeka, koja je među temeljima nauka hiponskoga biskupa, nije bijeg od naših osobnih i zajedničkih odgovornosti, od poslanja koje nam je Gospodin povjerio u Crkvi i u svijetu, ili od hitnih pitanja i problema – objasnio je Papa. Vraćamo se u sebe kako bismo potom izišli još motiviraniji i oduševljeni u svojem poslanju – dodao je te istaknuo: “Vraćanje u sebe obnavlja naš duhovni i pastoralni zanos; vraćamo se izvoru redovničkoga života i posvećenja, kako bismo mogli ponuditi svjetlo onima koje Gospodin stavlja na naš put. Ponovno otkrivamo svoj odnos s Gospodinom i s braćom naše redovničke obitelji, kako bismo iz toga zajedništva ljubavi mogli crpiti nadahnuće i bolje se suočiti s pitanjima zajedničkoga života i apostolskim izazovima.”

O redovničkom pozivu

U tom se kontekstu Papa osvrnuo na teme poziva i formacije, te istaknuo kako je važno izbjeći to da se redovnička formacija zamišlja kao skup pravila kojih se treba pridržavati ili stvari koje valja činiti, ili čak kao gotova odjeća koju treba pasivno odjenuti.

“Naprotiv, u središtu je svega ljubav. Kršćanski se poziv, a posebno redovnički, rađa samo kada se osjeti privlačnost nečega velikoga, ljubavi koja može hraniti i nasititi srce.”

Stoga bi glavna briga trebala biti pomoći, posebno mladima, da razaznaju ljepotu poziva i da zavole ono što će, prihvaćajući svoj poziv, moći postati. Poziv i formacija nisu unaprijed utvrđene stvarnosti, oni su duhovna avantura koja uključuje cijelu povijest osobe. To je avantura ljubavi s Bogom – istaknuo je Papa.

Ta je ljubav temeljni kriterij također za teološki studij i intelektualnu formaciju – primijetio je papa Lav XIV. te dodao:

“U poznavanju Boga nije nikada moguće dosegnuti ga samo našim razumom i nizom teorijskih informacija.”

Riječ je prije svega o tomu da se pustimo zadiviti Gospodinovom veličinom, da propitujemo sebe i smisao stvari koje se događaju, kako bismo ga ljubili i učinili da ga drugi vole. Velikodušnost i poniznost smjernice su koje Papa ističe onima koji uče. I one se rađaju iz ljubavi: velikodušnost dijeljenja vlastitoga istraživanja s drugima, kako bi to koristilo njihovoj vjeri; te poniznost kako ne bismo podlegli taštini onih koji traže znanost poradi sebe, osjećajući se superiornijima od drugih jer ju posjeduju.

Istodobno, papa Lav XIV. je istaknuo neizrecivi dar božanskoga milosrđa koji trebaju gledati kako bi bolje živjeli zajednički život i apostolsko djelovanje, dijeleći materijalna, ljudska i duhovna dobra.

“Ostanimo vjerni evanđeoskom siromaštvu i učinimo to da ono postane kriterij za življenje svega što jesmo i što imamo, uključujući sredstva i strukture, u službi našega apostolskog poslanja.”