Papa Družbi Isusovoj: Pozvani smo biti ljudi koji ne smiju živjeti usredotočeni na same sebe

Papa Franjo posjetio je u petak, 3. siječnja rimsku crkvu Presvetoga imena Isusova, koja je poznata pod nazivom „Chiesa del Gesù” gdje je slavio misu povodom spomendana Presvetoga imena Isusova. Slavlje je bilo u znaku zahvale zbog proglašenja svetim o. Petra Fabera, jednog od prvih drugova svetog Ignacija Loyole. S Papom su koncelebrirali pročelnik Kongregacije za kauze svetaca kardinal Angelo Amato i generalni vikar Njegove Svetosti za Rimsku biskupiju kardinal Agostino Vallini te biskupi mons. Luis Francisco Ladaria Ferrer, DI, tajnik Kongregacije za nauk vjere; mons. Yves Boivineau, biskup Annecyja (biskupije u kojoj je rođen o. Faber), te generalni vikar Alain Fournier-Bidoz; vrhovni poglavar Družbe Isusove o. Adolfo Nicolás, DI, s generalnim tajnicima te sedam mlađih svećenika iz šest različitih konferencija Družbe Isusove.

Mi isusovci volimo se odlikovati Isusovim imenom kao znamenjem, bojevati pod barjakom njegova križa a to znači: imati iste Kristove osjećaje. To znači misliti kao On, voljeti kao On, gledati kao On, kročiti poput njega. To znači činiti ono što je on činio i sa istim njegovim osjećajima, sa osjećajima njegova Srca, rekao je Papa u homiliji. Kristovo srce je srce Boga koji je iz ljubavi “oplijenio samoga sebe”. Svaki od nas, isusovaca, koji slijedi Krista morao bi biti spreman oplijeniti samoga sebe. Pozvani smo biti “oplijenjeni”. Pozvani smo biti ljudi koji ne smiju živjeti usredotočeni na same sebe jer središte Družbe je Krist i njegova Crkva. A Bog je Deus semper maior, Bog koji nas uvijek iznenađuje. A ako Bog iznenađenja nije u središtu, Družba gubi orijentaciju. Zato biti isusovac znači biti osoba otvorena uma, jer njegova misao uvijek stremi k obzoru koji je sve veća Božja slava, koji nas neprekidno iznenađuje.

No budući da smo grešnici možemo se pitati je li naše srce sačuvalo nemir traženja ili je naprotiv usahlo; je li naše srce uvijek u napetosti: srce koje nema mira, koje se ne zatvara u sebe, već kuca ritmom jednog hoda kojeg treba činiti zajedno sa čitavim Božjim narodom. Treba tražiti Boga da bi ga se našlo, a naći ga da bi ga se dalje i neprestano tražilo. Jedino taj nemir daje mir srcu jednog isusovca, taj je nemir i apostolski, ne smijemo se umoriti u naviještanju kerygme, hrabrog evangeliziranja. To je nemir koji nas pripravlja primiti dar apostolske plodnosti. Bez toga nemira smo besplodni, istaknuo je Papa.

Ali, rekao je u nastavku Papa, zapamtimo dobro: snaga Crkve ne prebiva u njoj samoj i u njezinoj organizacijskoj sposobnosti, već se krije u Božjim dubokim vodama. A te vode pokreću naše želje a želje proširuju srce. To je ono što kaže sveti Augustin: moliti da bismo željeli i željeti da bi nam se srce proširilo.

Mi smo ljudi u napetosti, ali smo i proturječni i nedosljedni ljudi, grešnici, svi mi. Ali smo ljudi koji žele kročiti zajedno pod Isusovim pogledom. Mi smo mali, grešni, ali želimo bojevati pod barjakom križa u Družbi koja nosi ime Isusovo. Mi koji smo egoisti, želimo ipak živjeti životom kojeg pokreću velike želje, rekao je Papa u homiliji.

IKA