Vapaj siromaha, digitalna misija Crkve, službe (uključujući promišljanje o mjestu i sudjelovanju žena u Crkvi i istraživanje o pristupu žena đakonatu), odnosi s istočnim Crkvama i odnosi između biskupa, posvećeni život i crkveni pokreti, formacija svećenika, lik i služba biskupa, uloga nuncija, ekumenizam, „kontroverzna“ doktrinarna, pastoralna i etička pitanja, kako bi se bolje razjasnili „odnosi između pastorala i morala“. Sve bi trebalo biti analizirano iz sinodalne i misijske perspektive. O tih deset tema, koje su proizašle iz prvog zasjedanja skupštine Sinode o sinodalnosti u listopadu 2023. i iskristalizirale se u Sažetom izvješću, glasovalo se gotovo jednoglasno. Ranije ove godine najavljeno je uspostavljanje više studijskih skupina koje će u radu do lipnja 2025. koordinirati nadležni dikasteriji Svete Stolice i koje će produbiti nijanse, zahtjeve, moguće novosti te teološke, pravne i pastoralne „reperkusije“, prenosi Vatican News.

Pismo i dva dokumenta

Papina odluka objavljena je kirografom 16. veljače 2024., a stupila je na snagu u četvrtak, 14. ožujka, kako je sam Franjo najavio u pismu glavnom tajniku Sinode kardinalu Mariju Grechu, potpisanom 22. veljače, ali objavljenom zajedno s objavom i predstavljanjem dva dokumenta koje je pripremilo Glavno tajništvo Sinode. Uz dokument o studijskim skupinama, drugi dokument pod naslovom „Kako biti sinodalna Crkva u poslanju?“ ističe pet perspektiva koje treba teološki dublje istražiti s obzirom na drugo zasjedanje skupštine Sinode na rasporedu od 2. do 27. listopada 2024. godine.

Jedan od plodova sinodskog procesa

U pismu papa Franjo objašnjava da budući da nije moguće na vrijeme za sljedeću jesen provesti studiju o tim pitanjima, stoga nalaže „da se dodijele određenim studijskim skupinama, kako bi se moglo provesti njihovo odgovarajuće ispitivanje“. „To će biti“, piše, „jedan od plodova sinodalnog procesa započetog 9. listopada 2021.“. Točnije, Glavno tajništvo Sinode će, u dogovoru s dikasterijima, osnovati skupine, pozivajući pastire i stručnjake sa svih kontinenata da im se pridruže i „uzevši u obzir ne samo već postojeće studije, nego i najrelevantnije iskustva na djelu među Božjim narodom okupljenim u mjesnim Crkvama.“

Papina želja je da te studijske skupine „rade prema autentično sinodskoj metodi“, a Glavno tajništvo Sinode će djelovati kao „jamac“ takvog rada. Sva će pozornost biti usmjerena na opću temu koja se može sažeti u jedno pitanje: „Kako biti sinodalna Crkva u poslanju?“. Papa nadalje utvrđuje da će studijske skupine podnijeti prvo izvješće o svom djelovanju prigodom drugog zasjedanja i završiti svoj mandat do lipnja 2025. godine.

1) Odnosi s istočnim Crkvama

Postoji deset tema na koje će se usredotočiti rad različitih skupina, a one crpe inspiraciju iz Sažetog izvješća. Prva se odnosi na aspekte odnosa između Istočnih Katoličkih Crkava i Latinske Crkve, s ciljem boljeg poznavanja i dijaloga između dotičnih članica u kontekstu rastućeg preseljenja i dijaspore istočnih kršćanskih zajednica. Studijska skupina bit će sastavljena od istočnih i latinskih teologa i kanonskih pravnika kojima će koordinirati Glavno tajništvo Sinode i Dikasterij za istočne Crkve, koji će – između ostalog – također moći pripremiti dosjee za uspostavu „Vijeća patrijarha i vrhovnih nadbiskupa Istočnih Katoličkih Crkava pri Svetom Ocu“ i proučiti „prikladnu zastupljenost“ istočnih Katoličkih Crkava u Rimskoj kuriji.

2) Vapaj siromašnih i marginaliziranih

Druga točka, Slušanje vapaja siromašnih. Odnosno, ljudi koji dijele iskustvo žrtve marginalizacije, isključenosti, zlostavljanja ili ugnjetavanja, „čak i u kršćanskoj zajednici“. „Za te je ljude slušanje iskustvo afirmacije i prepoznavanja vlastitoga duboko transformativnog dostojanstva“, čita se u dokumentu. „Istražiti kako ojačati sposobnost Crkve da sluša, na različitim razinama, a prije svega na lokalnoj razini“. Stoga se osniva studijska skupina kojom koordinira Dikasterij za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja zajedno s Glavnim tajništvom Sinode. Također će sudjelovati Dikasterij za službu milosrđa te ljudi, projekti, organizacije i mreže aktivne u tim područjima.

3) Digitalno poslanje

Poslanje u digitalnom okruženju, granica koja nije bez rizika, ali „ključna dimenzija“ svjedočanstva Crkve u suvremenoj kulturi, zasebna je tema za koju je osnovana studijska skupina. Naglasak je posebno na mladima (uključujući i bogoslove i nove članove redovničkih zajednica), a cilj je procijeniti i otkriti „implikacije na teološkoj, duhovnoj i kanonskoj razini te identificirati zahtjeve na strukturnoj, organizacijskoj i institucionalnoj razini za provođenje digitalne misije“. Studijsku skupinu koordinirat će Dikasterij za komunikacije i Glavno tajništvo Sinode. Također će biti uključeni Dikasterij za kulturu i edukaciju te Dikasterij za evangelizaciju. Svoj doprinos dat će osobe uključene u inicijativu „Crkva te sluša“.

4) Svećenici, formacija i odnosi

Četvrta tema je revizija „u sinodalnoj misionarskoj perspektivi“ Ratio Fundamentalis Institutionis Sacerdotalis, dokumenta tadašnje Kongregacije za kler iz 2016. o daru prezbiterskog poziva. Sjemeništa i formacijski tečajevi, njihova povezanost sa svakodnevnim životom, liturgijskom, teološkom, duhovnom i disciplinarnom baštinom, povezanost između priprema za zaređenu službu i onih koji su predloženi za druge službe, tračnice su na kojima će raditi koordinirana studijska skupina. Uz Dikasterij za kler, sudjeluju i dikasteriji za evangelizaciju, za istočne Crkve, za laike, obitelj i život, za ustanove posvećenog života, za kulturu i obrazovanje. S obzirom na važnost teme, potrebno je „zajedničko promišljanje na interdikasterijalnoj razini“.

5) Službe i uloga žena

Jedna studijska skupina će se također usredotočiti na neka teološka i kanonska pitanja oko specifičnih ministerijalnih formi. To je tema koja također obuhvaća zadatak nastavka „teoloških i pastoralnih istraživanja o pristupu žena đakonatu“. U središtu je ovdje razmišljanje o stvarnom sudjelovanju laika, o odnosima između različitih oblika crkvene ministerijalnosti, o crkvenim funkcijama i službama koje ne zahtijevaju sakrament reda te o problemima koji proizlaze iz pogrešnog poimanja crkvene vlasti.

Stoga neće nedostajati razmišljanja o „mjestu žena u Crkvi i njihovu sudjelovanju u procesima odlučivanja i vođenju zajednica“. U tom kontekstu postavlja se pitanje o mogućem pristupu žena đakonatu: „Ovoj radnoj skupini povjerena je zadaća da nastavi teološko i pastoralno istraživanje o pristupu žena đakonatu, koristeći se rezultatima posebnih povjerenstava koja je ustanovio Sveti Otac“, objašnjava dokument. Rad će također imati za cilj odgovoriti na želju skupštine Sinode za „većim priznavanjem i vrednovanjem doprinosa žena i povećanjem pastoralnih odgovornosti koje im trebaju biti povjerene na svim područjima života i poslanja Crkve“. Proučavanje ovih pitanja povjereno je Dikasteriju za nauk vjere, u razgovoru s nadležnim Dikasterijima.

6) Posvećeni život i crkveni pokreti

Zasebna tema bit će revizija, iz sinodalne i misionarske perspektive, dokumenata o odnosima između biskupa, posvećenog života i crkvenih zajednica. Na listopadskoj skupštini bilo je riječi o prepoznavanju doprinosa posvećenog života i crkvenih pokreta razvoju sinodalnog života Crkve te je zatraženo produbljivanje kako se odnosi između pastira, posvećenih osoba, članova pokreta i novih zajednica „mogu bolje urediti i zajedno staviti u službu zajedništva i poslanja“. Rad studijske skupine povjeren Dikasterijima za biskupe, za ustanove posvećenog života, za evangelizaciju, za laike, obitelj i život odvijat će se u tom pravcu. Također su uključena međunarodna tijela kao što su UISG i USG te razne crkveni pokreti.

7) Biskupi, lik i funkcije

Iz sinodalne misijske perspektive, zatim će se proučavati neki aspekti lika i službe biskupa. Sve su to središnje teme listopadskog zasjedanja, ali su bile prisutne i ranije u Instrumentum laboris. Razmatranje ovih pitanja također će biti tema zasjedanja u listopadu 2024. godine. Stoga je odlučeno uspostaviti dvije studijske skupine: prva, koju će koordinirati Dikasterij za biskupe i Glavno tajništvo Sinode, uz sudjelovanje Dikasterija za evangelizaciju i za Istočne Crkve, bavit će se pitanjima kao što su kriteriji odabira kandidata za biskupstvo, uključenost mjesnih Crkava i Božjeg naroda u procese izbora, služba nuncija, narav i provođenje posjeta ad limina. Drugu skupinu koordinirat će Dikasterij za zakonodavne tekstove, uz sudjelovanje Dikasterija za biskupe i Dikasterija za evangelizaciju, a bavit će se sudskom funkcijom biskupa, što je već istaknuto u motupropriju Vos estis lux mundi o zlostavljanjima, pokušajima da se „u nekim slučajevima pomiri uloga oca i uloga suca“.

8) Uloga nuncijâ

Uloga papinskih predstavnika u misionarskoj sinodalnoj perspektivi: to je sedma tema kojom će se baviti još jedna studijska skupina „usredotočena na koordinaciju“ Državnog tajništva i Glavnog tajništva Sinode, uz sudjelovanje Dikasterija za biskupe i onog za evangelizaciju. Također će biti uključeni neki predstavnici mjesnih Crkava i njihovih episkopata. Oni će, među ostalim, ispitati rad papinskih predstavnika u mjesnim Crkvama i zemalja u kojima vrše svoje poslanje, kako bi usavršili svoju službu, kao i načine učvršćivanja veza zajedništva između mjesnih Crkava i Petrova nasljednika, kako bi im se omogućilo da na izvjesniji način upoznaju njihove potrebe i težnje.

9) „Kontroverzna“ pitanja

Nadalje, jedna studijska skupina će koordinirati rad na teološkim kriterijima i sinodskim metodologijama za zajedničko razlučivanje kontroverznih doktrinarnih, pastoralnih i etičkih pitanja. To jest, radit će se o ponovnom čitanju „tradicionalnih kategorija antropologije, soteriologije i teološke etike s ciljem boljeg razjašnjavanja odnosa između ljubavi i istine, u vjernosti Isusovu životu i nauku, a posljedično i odnosu između pastorala i (moralne) doktrine“. Teme su velike „autoritativnosti“, zbog čega je „vođenje“ ove skupine povjereno prefektu Dikasterija za nauka vjere i tajniku Međunarodne teološke komisije, kardinalu Victoru Manuelu Fernándezu i mons. Antoniju Staglianòu. Papinska akademija za život pozvana je također dati svoj doprinos.

„Na ovom području“, naglašava dokument, „možda čak i više nego u drugim, postoji žurna potreba za napredovanjem prema većoj suradnji između tijela koja, iako u različitim svojstvima, govore u ime Svete Stolice s ciljem veće koherentnosti u njezinim pozicijama. Disonance, a još više kontrasti, riskiraju poticanje podjela i dezorijentiranosti umjesto usporedbi i promišljanja. Sinodalni pristup ne cilja na homogenost, već na sklad.“

10) Ekumenski dijalog

Posljednja točka je primanje plodova ekumenskog puta u crkvene prakse. Pitanje euharistijske gostoljubivosti bit će dublje istraženo na teološkoj, kanonskoj i pastoralnoj razini, kao i iskustvo interkonfesionalnih parova i obitelji, fenomen „nedenominacijskih“ zajednica i karizmatskih/pentekostnih pokreta „obnove“. Time će se baviti studijska skupina koju koordiniraju Glavno tajništvo Sinode i Dikasterij za promicanje jedinstva kršćana.