Suočeni s neprestanim liturgijskim zloupotrebama, Dikasterij za nauk vjere odlučio je objaviti doktrinarnu notu Gestis verbisque kojom ponovno utvrđuje da se riječi i elementi ustanovljeni u temeljnom obredu svakog sakramenta ne mogu mijenjati jer takve promjene čine sakramente nevaljanima, javlja Vatican News.

Nota (koju u cijelosti na hrvatskom jeziku možete pročitati OVDJE) je objavljena danas, 3. veljače, uz jednoglasno odobrenje kardinala i biskupa, članova Dikasterija te pape Franje.

U dokumentu se kritizira stavljanje “kreativnosti” ispred obreda, što je posljednjih desetljeća uzelo maha osobito u nekim zapadnim dijelovima Katoličke Crkve.

Predstavljajući doktrinarnu notu, prefekt Dikasterija za nauk vjere kardinal Victor Manuel Fernández poručio je kako je došlo do “porasta situacija u kojima je potrebno proglasiti nevaljanost slavljenih sakramenata”, zbog modifikacija “nakon kojih je potrebno pronaći uključene osobe kako bi se ponovio obred krštenja ili potvrde”.

“Značajan broj vjernika s pravom je izrazio svoju uznemirenost time”, dodao je Fernández.

Podsjećamo, zbog nepravilnih formula krštenja i drugih sakramenata Dikasterij za nauk vjere već je morao reagirati.

Tako je u ljeto 2020. središnje vatikansko tijelo za pitanje nauka (tada pod imenom Kongregacija za nauk vjere) objavila kako su sva krštenja podijeljena pod formulom “Mi te krstimo u ime Oca i Sina i Duha Svetoga” nevaljana te da se sve osobe krštene pod tom formulom moraju nanovo krstiti.

Uskoro su otkriveni slučajevi gdje su svećenici i po 20 godina nevaljalo krstili zbog čega su u pitanje došli i drugi sakramenti, uključujući neka svećenička ređenja.

Na to se tijekom predstavljanja dokumenta osvrnuo i kardinal Fernández, poručivši kako su neki svećenici, “bivajući kršteni takvim formulama, otkrili bolnu istinu o nevaljanosti vlastitog ređenja i sakramenata koje su slavili do tog trenutka”.

U doktrinarnoj noti pojašnjava se da se “sakrament sastoji od ljudskih gesti kroz koje djeluje Krist. U njima su ponekad prisutni materijalni elementi (voda, kruh, vino, ulje), drugi puta neka iznimno precizna gesta (znak križa, polaganje ruku, uranjanje, ulijevanje, pristanak, pomazanje)”.

Forma sakramenata, piše dalje, “sastoji se od riječi koje daju nadnaravno značenje materiji, preobražavajući uobičajeno redovno značenje materijalnih elemenata i čisto ljudski osjećaj izvedene geste. Takva riječ uvijek inspiraciju vuče, u različitom stupnju, iz Svetog pisma, pronalazeći svoje korijene u živoj Tradiciji Crkve te je autoritativno definirana Naukom Crkve.”

Stoga materija i forma “nikada nisu ovisili niti mogu ovisiti o volji pojedinca ili određene zajednice”.

Dokument ponovno ističe da vlastoručne izmjene “ugrožavaju stvarno udjeljivanje sakramentalne milosti, s očitom štetom za vjernike”.

Premda liturgija dopušta raznolikost koja brani Crkvu od “rigidne uniformiranosti”, ta raznolikost i kreativnost ne smiju ulaziti u ono što je temeljno slavlju sakramenata”, zaključuje se.