U tišini, možda u kući u kojoj „se kraj mjeseca dočeka samo s pola eura“ ali gdje se ne zaboravlja moliti i skrbiti za članove obitelji: tamo se nalazi Kraljevstvo Božje. Daleko od buke, jer ono „ne privlači pažnju“, baš kao sjeme koje raste pod zemljom. U jučerašnjem evanđeoskom odlomku, učenici pitaju Isusa: „Kad će doći Kraljevstvo Božje?“, a Isus im odgovara: „Doći će dani kad će vam govoriti ‘Eno ga ondje, evo ovdje!’ Ne odlazite i ne pomamite se.“

Kraljevstvo Božje – ustvrdio je Papa u homiliji – nije spektakl. „Nebesa će biti slavlje, ali ne spektakl“, međutim „naša ljudska slabost“ radije bira potonje. Toliko puta, spektakl je proslava – poput svadbe – na kojoj se čini važnijim predstaviti se ljudima nego li primiti sakrament. Takvo što samo je prilika da bi bili viđeni; ispraznost. Suprotno tome, „Kraljevstvo Božje je tiho, raste iznutra.“ Kasnije će se Kraljevstvo očitovati u sili, ali to će biti tek na kraju vremenâ.

„Dan koji će biti bučan, bit će kao munja, što sijevne na jednom kraju obzorja i odbljesne na drugom. Tako će biti i sa Sinom Čovječjim u Dan njegov. I kada se pomisli na ustrajnost tolikih kršćana, koji obitelji vode naprijed, koji se skrbe za djecu, za bake i djedove i dočekuju kraj mjeseca tek s pola eura, ali mole – tamo je Kraljevstvo Božje, skriveno; u toj svetosti svakodnevnoga života, svetosti svakodnevnice. Jer Kraljevstvo Božje nije daleko od nas, blizu je!“ – rekao je Papa, objašnjavajući kako je jedna od značajki Kraljevstva Božjeg blizina svakodnevnici.

I kada opisuje svoj ponovni dolazak u slavnom i silnom očitovanju – primijetio je Papa – Isus odmah dodaje kako „prije treba da on mnogo pretrpi i da ga ovaj naraštaj odbaci.“ To znači da „i trpljenje, križ svakodnevnoga života – križ posla, obitelji; besprijekorna života – taj mali svakodnevni križ dio je Kraljevstva Božjega.“ Stoga Papa zaključuje: molimo Gospodina za milost „da se brinemo za Kraljevstvo Božje – koje je unutar nas – molitvom, klanjanjem, djelima ljubavi – u tišini“: „Kraljevstvo Božje je maleno, poput sjemena: neznatno, ali postaje veliko po snazi Duha Svetoga. Na nama je dopustiti mu da raste u nama; bez hvastanja: dopustiti da Duh Sveti dođe, promijeni dušu i nosi nas naprijed u tišini, u miru, u spokoju, do blizine Božje, blizine drugima, klanjanju Bogu, bez spektakla“ – kazao je na kraju papa Franjo.

RV | Bitno.net