Pročelnik Dikasterija za nauk vjere, kardinal Víctor Manuel Fernández, ponovno je dobio neželjenu pažnju javnosti nakon što su u pojedinim medijima objavljeni ulomci iz knjige koju je napisao prije 25 godina.

Naslova “Mistična strast: duhovnost i senzualnost”, knjiga, između ostaloga, donosi eksplicitne opise iskustava muškaraca i žena tijekom orgazma.

U razgovoru za Crux, Fernández je kazao kako je djelo napisao dok je još bio mlad te da ga zasigurno ne bi napisao danas.

“Dugo nakon te knjige napisao sam puno ozbiljnije knjige poput ‘Iscjeliteljska snaga misticizma’ i ‘Transformirajuća sila misticizma’”, rekao je.

Dodao je kako je otkazao spomenutu knjigu nedugo nakon njezine objave te da “nije dopustio” da bude ponovno tiskana.

Fernández je objasnio da je knjiga imala smisla u vrijeme kada je imao razgovore s mladim parovima “koji su htjeli bolje razumjeti duhovno značenje svojih odnosa”, ali se ubrzo nakon njezine objave pobojao da bi knjiga mogla biti “krivo shvaćena”.

“Zato ne mislim da je dobro to što se sada širi. Zapravo, ja to nisam odobrio i protivno je mojoj volji”, kazao je.

Knjigu Fernández započinje razmišljanjem o opisu Boga kao supružnika u Svetom pismu, citirajući proroka Jeremiju koji je napisao da ga je Bog “zaveo” i senzualni jezik korišten u Pjesmi nad pjesmama.

Tvrdeći da je Bog konačno ispunjenje želje čovječanstva za ljubavlju i srećom, te da Bog ispunja najdublju želju osobe za intimnom ljubavlju, Fernández u jednom trenutku piše: “Sada, okružen tvojim rukama, milovan tvojom kožom, dopuštajući mi da se okupam u tvom dahu, čini mi se da činiš nešto novo, Isuse.”

“Ne ostavljaš me, tvoje ruke, tvoja koža, tvoja toplina, tvoje rame koje me podržava još su tu. Ali sada ulaziš u mene, preuzimaš moju intimu, najdublje središte mog srca. Bez prisiljavanja, bez prisiljavanja, s beskrajnom delikatnošću”, naveo je u svojevrsnom ljubavnom pismu Bogu.

Fernández u knjizi piše i o “nekoj vrsti ispunjavajućeg orgazma u našem odnosu s Bogom, koji ne podrazumijeva toliko fizičke promjene, već jednostavno Božje doticanje našeg duševno-tjelesnog centra zadovoljstva”.

“Ako Bog može biti prisutan na toj razini našeg postojanja, on također može biti prisutan kada se dva ljudska bića vole i dožive orgazam; a taj orgazam, doživljen u Božjoj prisutnosti, može biti i uzvišen čin štovanja Boga”, napisao je.

Napisao je da su negativni pogledi na ljudsku seksualnost među kršćane došli od Grka, koji su imali “negativan utjecaj na kršćanstvo” prenoseći “prezir prema tijelu”.

Grci su, rekao je, “shvaćali čovjeka kao biće koje se sastoji od dva ‘dijela’: duše i tijela,” i tako su razvili prezir prema tijelu i tjelesnim užicima, dajući prioritet duhovnim stvarima kao plemenitijim i višim vrijednostima, naveo je Fernandez.

Istaknuo je kako odvojiti Boga od užitka znači “odustati od življenja oslobađajućeg iskustva božanske ljubavi. Željeti se sakriti od Boga kad doživimo zadovoljstvo… je vjerovati u lažnog Boga koji, umjesto da nam pomaže živjeti, postaje progonitelj koji mrzi našu radost.”