Nagovor uz molitvu Angelusa, nedjelja 26. veljače

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Evanđelje ove prve korizmene nedjelje predstavlja nam Isusa kojeg đavao stavlja na kušnju (usp. Mt 4,1-11). Đavao znači „onaj koji rezjedinjuje“. Njegovo nam ime govori ono što čini: razdvaja. To je ono što je pokušao i napastujući Isusa. Da vidimo od koga ga dakle želi odvojiti i na koji način.

Od koga đavao želi odvojiti Isusa? Malo prije nego je bio stavljen na kušnju, primio je krštenje od Ivana na Jordanu i Otac ga je nazvao „Sin moj ljubljeni“ (Mt 3,17) i Duh Sveti je sišao na Njega u obliku golubice. Tako nam Evanđelje predstavlja tri Božanske osobe sjedinjene u ljubavi. I ne samo to: sam će Isus reći da je došao na svijet kako bi i nas učinio dionicima jedinstva između Njega i Oca. Međutim, đavao čini suptrotno: stupa na scenu kako bi Isusa odvojio od Oca i preusmjerio ga od njegovoga poslanja sjedinjenja za nas.

Pogledajmo sada na koji način on to pokušava učiniti. Đavao želi iskoristiti Isusove okolnosti kao čovjeka, to što je slab jer je postio četrdeset dana i gladan je. Zli tako pokušava u njega ubaciti tri moćna „otrova“ kako bi blokirao njegovu misiju jedinstva. Ti su otrovi: navezanost, nepovjerenje i moć. Prvi je otrov navezanost na stvari i potrebe; đavao će pokušati Isusa uvjeriti uvjerljivim dokazima: „Gladan si, zašto bi postio? Poslušaj svoju potrebu i udovolji joj, imaš pravo na to i moć: pretvori kamenje u kruh“. Zatim drugi otrov, nepovjerenje: Zli mu podmeće – Jesi li siguran da Otac želi tvoje dobro? Stavi ga na kušnju, ucijeni ga! Baci se s najviše točke hrama i neka on čini ono što ti želiš!. I na kraju, moć: „Ne trebaš svojeg Oca! Zašto bi čekao na njegove darove? Slijedi kriterije svijeta, uzmi sve sam i bit ćeš moćan!“ Strašno, zar ne? Ali upravo je tako i za nas: navezanost na stvari, nepovjerenje i glad za moći su tri česte i opasne napasti kojima se đavao služi kako bi nas odvojio od Oca i kako se više ne bi osjećali međusobno kao braća i sestre, kako bi nas učinio usamljenima i očajnima. To je htio učiniti i Isusu, to želi učiniti i nama!

No, Isus je pobijedio napasti. Kako? Tako što nije ušao u raspravu s đavlom i odgovarajući mu s Božjom Riječju. Citira tri rečenice Svetoga Pisma koje govore o slobodi glede stvari, o povjerenju i služenju Bogu, tri rečenice koje su suprotne od napasti. Ne razgovara s đavlom, ne pregovara s njime, već odbacuje njegove prijedloge blagotvornim Riječima Svetoga Pisma. To je poziv i nama: s đavlom se ne raspravlja! Ne pobjeđuje ga se raspravljajući s njime, već odbacujući ga Božjom Riječju. Tako nas Isus uči kako braniti jedinstvo s Bogom i međusobno od napada razdvajatelja. Mi trebamo jedinstvo!

Zapitajmo se, dakle: koje mjesto u mom životu zauzima Božja Riječ? Da li ju čitam u trenutcima mojih duhovnih borbi? Ako stalno ponavljam iste poroke ili napasti, zašto si ne bih pomogao nekim retkom Božje Riječi koja odgovara tom poroku? Zatim, kada naiđe napast to ponavljam i tako molim. Pokušajmo to, pomoći će nam kod napasti, jer među riječima koje se u nama vrzmaju, odjeknut će i ona blagotvorna Božja Riječ.

Marija, koja je primila Božju Riječ i svojom poniznošću pobijedila oholost onoga koji razdvaja, neka nas prati u duhovnoj borbi tijekom Korizme.