Državna akreditacija teoloških učilišta, uvođenje vjeronauka u škole, vojno i policijsko kapelanstvo koje plaća država, suradnja s vjerskim zajednicama…To su samo neke od pozitivnih postignuća u dijalogu između novih ukrajinskih vlasti i predstavnika vjerskih zajednica. Prolazi li Ukrajina kroz svojevrsnu ‘renesansu’ kršćanstva, prvi put istinski od pada komunizma, u ovom tekstu napisanom za Bitno.net odgovara grkokatolički svećenik i naš suradnik Orest Wilczynski.

Ukrajina

Nakon Majdana ili “Revolucije dostojanstva” kako ga sad u Ukrajini zovu, u uvjetima ruske agresije koja ne prestaje i ne gledajući na potpisani prekid vatre, u vjerskom životu ukrajinskih građana potiho se događaju promjene, koje su doista revolucionarna karaktera. Glede tih promjena eksperti su podijeljeni u svojim mišljenjima. Dio u njima vidi kršćansku renesansu, a dio samo kratkotrajno buđenje vjerskog života zbog ratnog stanja i ekonomske krize.

Revolucija u crkveno-državnim odnosima

Nedavno je u Ukrajini zapravo započela još jedna revolucija. Prvi put nakon obnove ukrajinske samostalnosti 1991. ukrajinska je država izišla u susret ukrajinskim kršćanima. Naime, 3. listopada ukrajinski premijer Arsenij Jacenjuk i predsjednik ukrajinskog parlamenta Oleksandar Turčinov susreli su se s predstavnicima najvećih vjerskih zajednica u Ukrajini i donijeli konkretne prijedloge o izgradnji novih odnosa između države i vjerskih zajednica.

Kao što je i naglašeno tijekom sastanka, ukrajinska je vlada uspjela dogovoriti s EU da zakon o suzbijanju diskriminacije neće biti prepreka u suradnji Ukrajine i EU-a te da nedonošenje takvog zakona neće spriječiti tješnju integraciju Ukrajine s EU. Naime, većina se vjerskih zajednica pribojavala da bi takav zakon mogao biti prolog u uvođenje genderizma kao vladajuće ideologije u sustav prosvjete te legaliziranje homoseksualnih „brakova“ u Ukrajini.

Premijer Jacenjuk je naglasio da nedavno doneseni zakon o obrazovanju daje mogućnost državne akreditacije teološkim učilištima, a time i de facto priznaje njihove diplome i akademske titule iz teologije te teologiju priznaje kao znanost. „Od sada diplome koje izdaju teološka učilišta imaju isti status u Ukrajini kakav imaju diplome drugih učilišta“, izjavio je Jacenjuk. Osim toga, spomenuti zakon predviđa uvođenje vjeronauka u škole, što je do sada bio slučaj samo u većinski katoličkoj Galiciji, gdje je vjeronauk u školama bio u svojstvu inicijative pokrajinskih vlasti. Premijer je također izvijestio predstavnike vjerskih zajednica da je Vlada ukinula pretjerano visoke tarife za plin i struju vjerskim zajednicama koje su uvedene još u vrijeme vladavine bivšeg svrgnutog predsjednika Janukoviča.

Ukrajinski je premijer izrazio veliku zahvalnost vjerskim zajednicama za pružanje materijalne i duhovne pomoći izbjeglicama i ranjenicima, za duhovno zbrinjavanje ukrajinskih vojnika. Također je izjavio da će od sada kapelani u vojsci i policiji dobivati plaću od države te da Institut vojnog i policijskog kapelanstva u Ukrajini ima i pravnu osnovu. Jacenjuk je zamolio ukrajinske vjerske zajednice da ne odustaju od molitvene potpore u potrazi za mirom u Ukrajini te rješavanju cjelokupne ukrajinske krize.

Predsjednik je ukrajinskog parlamenta Oleksandar Turčinov također izrazio veliku zahvalu i priznanje vjerskim zajednicama za njihov duhovni i karitativni rad, za potporu koju oni pružaju ne samo najugroženijima ratom i ekonomskom krizom već i cijelom ukrajinskom društvu. Turčinov je obećao da će se on i njegova stranka zalagati za donošenje takvih zakona koji neće ni kršćane, ni Židove, ni muslimane ograničavati u njihovim vjerskim uvjerenjima, niti se protiviti zakonu Stvoritelja.

Revolucija u ekumenskom dijalogu

Od trenutka dolaska vjerske slobode u Ukrajinu nakon pada komunizma, ekumenski je dijalog u Ukrajini bio samo imitacijskog karaktera. Naime, Ruska Pravoslavna Crkva uvijek je blokirala pokušaje zbližavanja te je ignorirala sve katoličke inicijative usmjerene u tom pravcu. Jedini zahtjev ruskih pravoslavaca koji su oni stalno stavljali kao preduvjet početka ozbiljnijeg ekumenskog dijaloga pa čak i na svjetskoj razini bio je zahtjev prema Apostolskoj Stolici da osudi i ukine Istočne Katoličke Crkve. Ruska je pravoslavna strana uvijek izlazila s čisto političkim zahtjevima prema Katoličkoj Crkvi.

Osim toga, Ruska je Pravoslavna Crkva stalno zahtijevala da katolici ignoriraju „nekanonske“ Pravoslavne Crkve, tj. one Pravoslavne Crkve koje nemaju priznanje u svjetskom pravoslavlju. Zbog toga je u Ukrajini svako zbližavanje katolika i ukrajinskih pravoslavaca izazivalo oštre reakcije Moskovske patrijaršije. Skoro je dvadeset godina Vatikan popuštao ovim zahtjevima. Ali u novonastaloj situaciji, napose nakon posljednjeg sastanka katoličko-pravoslavne mješovite teološke komisije u Jordanu kada je Ruska Pravoslavna Crkva de facto minirala izradu zajedničkog dokumenta o pogledu na papinski primat u prvom tisućljeću kršćanstva, čini se da je mišljenje vatikanskih crkvenih činovnika doživjelo korjenite promjene. Tako je 2. listopada u Kijevu započeo službeni dijalog između katolika i ukrajinskih pravoslavaca.

Već prvi zajednički susret ukrajinskih katolika i pravoslavaca urodio je zajedničkim inicijativama, kako za pomoć ukrajinskom društvu koje zbog ekonomske krize i ruske agresije prolazi duboku krizu tako i za zajednička nastojanja oko obrane tradicionalnih kršćanskih vrijednosti. Osim toga postignuti su dogovori oko pastorala ukrajinske vojske i policije. Tako su zapravo nakon dvadeset godina realne odsutnosti ekumenskog gibanja u Ukrajini napravljeni prvi koraci u zbližavanju odijeljene braće. Ovo je zbilja revolucionaran preokret u vjerskoj situaciji u Ukrajini.

Čini se da se u Ukrajini stvara nova kvalitetna vjerska situacija. Međutim, još je prerano govoriti o tome hoće li se otkrivene namjere doista i ostvariti.

Vlč. Orest Wilczynski | Bitno.net