Veliko istraživanje o preferencijama američkih svećenika pokazuje značajan porast svećenika koji se sami opisuju konzervativnima i pravovjernima, dok onih koji se opisuju progresivnima među mlađim svećeničkim naraštajima praktički i nema, prenosi CNA.

Nova analiza studije za koju se tvrdi da je najveća nacionalna anketa među katoličkim svećenicima provedena u više od 50 godina, a koju je provela istraživačka skupina The Catholic Project s Katoličkog sveučilišta Amerike u Washingtonu, osim na stupanj konzervativnosti i progresivnosti među američkim svećenicima i sjemeništarcima usredotočuje se i na generacijsku dinamiku te utjecaj krize seksualnog zlostavljanja u Crkvi.

U prvom dijelu, o kojemu smo već pisali, otkriva se kako svećenici u visokom stupnju osjećaju zadovoljstvo i ispunjenost, ali se istovremeno bore sa sindromom sagorijevanja, nepovjerenjem u biskupe i strahom od lažnih optužbi.

Novo izvješće iz studenog ističe “nekoliko tema koje su proizašle iz detaljnije analize kvantitativnih podataka, kao i pažljivog proučavanja kvalitativnih podataka prikupljenih iz individualnih razgovora sa svećenicima.” Studija je koristila anketne odgovore 3516 svećenika iz 191 biskupije i eparhije u SAD-u.

Važno je napomenuti kako istraživači tvrde da su svećenici koji se sami opisuju kao “liberalni” ili “progresivni” gotovo nestali iz najmlađih skupina svećenika i da su svećenici koji sebe opisuju kao “konzervativni/ortodoksni” dosegnuli više od 80 posto među onima zaređenima nakon 2020.

Graf pokazuje kako su se opisali svećenici na teološkom spektru; crvena boja označava udio “ortodoksnih”, a plava “progresivnih” svećenika s obzirom na godinu ređenja/Foto: Catholic Project

Nova analiza također je otkrila da veličina biskupije utječe na to koliko svećenik vjeruje svojemu biskupu, pri čemu će svećenici u manjim biskupijama imati više povjerenja u svog prelata nego svećenici u većim biskupijama. Svećenici koji smatraju da su u istom ideološkom taboru kao i njihov biskup – politički ili teološki – također imaju više povjerenja u nj.

Izvješće podcrtava “značajnu razliku” između političke i teološke samoidentifikacije starijih svećenika naspram mlađih svećenika. “Jednostavno rečeno, udio novih svećenika koji sebe vide kao politički ‘liberalne’ ili teološki ‘progresivne’ u stalnom je opadanju od Drugog vatikanskog sabora i sada je gotovo nestao”, stoji u izvješću.

“Više od polovice svećenika koji su zaređeni od 2010. vidi sebe na konzervativnoj strani spektra. Nijedan ispitani svećenik koji je zaređen nakon 2020. nije se opisao ‘vrlo progresivnim’”, navodi se u izvješću.

Prema istraživanju, punih 85 posto najmlađih svećenika opisuje se kao “konzervativno/ortodoksno” ili “vrlo konzervativno/ortodoksno” u teološkom smislu, dok se samo 14 posto opisuje pripadnicima “srednje struje”. Izvješće također ističe da se gotovo 70 posto svećenika zaređenih od sredine do kasnih 1960-ih opisuje kao donekle ili vrlo “progresivno”.

Drugi vatikanski koncil i kriza seksualnog zlostavljanja iz 2002. bili su prijelomni trenuci, tvrdi se u izvješću čiji podaci pokazuju da su se svećenici nakon Drugog vatikanskog koncila uglavnom počeli doživljavati kao “progresivniji”, a nakon 2002. godine kao “konzervativniji”.

Do 2020. godine, manje od 5 posto svećenika opisuje se “progresivnima”. Zaključci istraživanja u skladu su s drugim procjenama polazišta američkih svećenika posljednjih godina, od kojih je jedno iz 2021. zabilježilo sve veću percepciju o “teološki konzervativnijim ili ortodoksnijim” mladim svećenicima u usporedbi s njihovim starijim kolegama.

Odnos prema papi i biskupima

Upitnik je sudionicima ankete ponudio da ocijene koliko predano služe Bogu, papi Franji, vlastitu biskupu, braći svećenicima, župljanima, laicima i općoj javnosti. Statistika pokazuje da se 67 posto svećenika u skupini svećenika zaređenih od 2000. naglašava svoju predanost papi, naspram 82 posto onih koji su zaređeni prije 1980. Slično tome, 64 posto svećenika mlađih od 45 godina slaže se u predanosti papi Franji, u usporedbi s 82 posto svećenika starijih od 75 godina.

Izvješće navodi da u prosjeku 49 posto svećenika izražava povjerenje u svojeg biskupa. Razine povjerenja znatno su varirale među biskupijama, a podaci pokazuju da je razina povjerenja pala u odnosu na povjerenje od 63 posto iz 2001., tek godinu prije nego što je kriza seksualnog zlostavljanja, koja je razotkrila loše postupanje mnogih biskupa po tom pitanju, eksplodirala u SAD-u.

U novoj analizi, istraživači izvješćuju da veličina biskupije ima umjeren učinak na povjerenje svećenika u njihova biskupa, s razinama povjerenja među biskupijama u SAD-u u rasponu od 100% do samo 9%. Jedan od razloga za to, tvrdi se u analizi, može biti taj što je svećenicima u vrlo velikim nadbiskupijama znatno teže osobno upoznati svoje biskupe, kao i svećenike u manjim biskupijama.

Onkraj veličine biskupije, percepcija svećenika o tome dijeli li njegov biskup njegove teološke i političke stavove pokazala se prediktivnom za njegovu razinu povjerenja u tog biskupa, otkriva istraživanje. Ako se svećenik, na primjer, opisuje teološki konzervativnim, a vjeruje da je i njegov biskup teološki konzervativan, vjerojatno će prijaviti visok stupanj povjerenja u biskupa.

Nasuprot tome, ako bi svećenik obznanio da se ne slaže sa svojim biskupom u teološkim pitanjima ili političkim stajalištima, prijavio bi nisko povjerenje u njegovo vodstvo.

Svećenici su u anketi bili zamoljeni i da se slože, ne slože ili odluče ne odgovoriti na izjavu “Osobno sam doživio seksualno uznemiravanje ili zlostavljanje ili pretrpio nedolično seksualno ponašanje tijekom moje formacije ili sjemeništa”. 85 posto reklo je “ne”, 9 posto “da”, a 6 posto da nisu sigurni ili ne žele odgovoriti.

69 posto svećenika reklo je da se osjeća dobro pripremljenim služiti žrtvi zlostavljanja, a 54 posto je izjavilo da to već čine. Sedamdeset i jedan posto svećenika izjavilo je da poznaju barem jednu žrtvu seksualnog zlostavljanja od strane svećenika, dok 11 posto poznaje pet ili više njih.

Samo 4 posto svećenika odgovorilo je potvrdno na upit razmišljaju li o napuštanju svećeničke službe. Prema istraživačima, neki od čimbenika povezanih s većom vjerojatnošću razmišljanja o odlasku uključuju nedostatak povjerenja u vodstvo biskupa, mlađu dob i percipirani ili stvarni nedostatak podrške.

‘Želja za jasnoćom u kaotičnom svijetu’

Komentirajući porast samoopisanih teoloških konzervativaca među mladim svećenicima, dvojica svećenika koji poznaju stanje u američkim sjemeništima za CNA ističu kako se rezultati istraživanja podudaraju s njihovim iskustvom po pitanju konzervativnosti mladića koji trenutačno ulaze u sjemeništa i postaju svećenicima.

„Muškarci koji sada dolaze za svećeništvo doista ljube Gospodina i Crkvu. Vjeruju u nju. Vjeruju da ju je On osnovao. I tako uopće ne postoji instinkt da se vjeruje bilo što osim onoga što Crkva vjeruje, da se podučava bilo što osim onoga što Crkva vjeruje”, rekao je o. Carter Griffin, rektor sjemeništa sv. Ivana Pavla II. u Washingtonu.

“Mislim da mnogi od njih reagiraju na krah sekularnog materijalizma, a mnogi su vidjeli i učinak tog materijalizma, tog sekularizma, na svoje vršnjake. Vidjeli su ljude zarobljene u grijehu, i oni sada žele učiniti razliku u  svijetu. Žele biti onima koji pomažu vratiti svjetlo, radost i nadu u svijet koji ih je, čini se, izgubio”, dodao je Griffin.

O. Bryce Sibley, svećenik biskupije Lafayette u Louisiani i koordinator za intelektualnu formaciju u sjemeništu Notre Dame u New Orleansu, istaknuo je kako vidi sličan fenomen među svojim sjemeništarcima, rekavši da je primijetio “želju za sigurnošću i jasnoćom u svijetu gdje se sve čini tako fluidnim, kaotičnim i neizvjesnim”.

Većina mladića već je konzervativne orijentacije kada uđe u sjemenište, tvrdi Sibley, a mnoge od njih oblikovale su konzervativne internetske katoličke osobnosti. Dodao je da, prema njegovu iskustvu, nitko tko se trenutačno nalazi u njegovu sjemeništu sebe ne bi opisao “progresivnim”.

Sibley, koji je zaređen 2000. godine, naglasio je kako je velika većina njegovih vršnjaka bila nadahnuta na ulazak u sjemenište, barem djelomično, primjerom svetog Ivana Pavla II. Po njegovu mišljenju, mnogi stariji svećenici školovali su se u vrijeme kada je postojao “toliki naglasak na pastoralu da su intelektualni i pravovjerni pogledi na neki način bili zapostavljeni.”

Danas je, zaključio je Sibley, manjak “pravovjerja” unutar sjemeništa manji problem nego u prošlosti.