Crkva sv. Ferdinanda smještena u Napulju bila je nedavno mjesto događaja koji mnogi već nazivaju čudesnim, a pripisuje se zagovoru sv. Šarbela, libanonskog pustinjaka iz 19. stoljeća.

Dana 24. srpnja, tijekom liturgijskog spomena libanonskog sveca, mons. Pasquale Silvestri, župnik napuljske crkve, predvodio je misu kojoj je prisustvovalo više od 500 ljudi, od kojih su mnogi bili bolesni.

Na kraju euharistije, svećenik je pomazivao vjernike blagoslovljenim uljem koje je za tu priliku poslala Maronitska kurija u Rimu. Tada se dogodilo nešto neočekivano.

„Nisam mogao zamisliti da će dođi toliko ljudi, pa se s vremenom bočica s uljem gotovo ispraznila, a ja sam se bojao da neću moći pomazati sve ljude“, objasnio je svećenik u pismu objavljenom 27. srpnja i upućenom ocu Eliasu Hamhouryju, bivšem postulatoru kauze za kanonizaciju sv. Šarbela.

Međutim, mons. Silvestri je uspio pomazati svaku bolesnu osobu prije nego što se bočica ispraznila. „Kad sam završio“, dodao je, „zatvorio sam bočicu i vratio je u kutiju. Ali kad sam kutiju vratio u sef, shvatio sam da je bočica opet puna. Nisam mogao vjerovati što vidim.“

Kada ga je kontaktirala ACI Prensa mons. Silvestri je potvrdio događaj: „Bio sam jako iznenađen jer je bočica bila prazna. Zapravo, bojao sam se da neće biti dovoljno ulja da pomažem sve i nekoliko sam puta okrenuo bočicu“ kako bi izašlo nekoliko posljednjih kapi.

Shvativši da je posuda doista ponovno puna i da je „teža nego prije“, svećenik je prišao oltaru kako bi vjernicima rekao što se dogodilo: „Svi su zapljeskali kad su to vidjeli.“

„Nisam čudotvorac, apsolutno ne, ali u ovom slučaju došlo je do stvaranja materije; ovo je vrlo ozbiljna stvar“, naglasio je. S obzirom na to što se dogodilo, mons. Silvestri kaže da je postupio u skladu s kanonskim pravom: „Kada netko sazna za čudo, to mora priopćiti svečevom postulatoru.“

Sljedećeg dana, 25. srpnja, skupina libanonskih hodočasnika stigla je u crkvu. „Pitali su me mogu li pomirisati ulje, a kad su to učinili, uvjeravali su me da se osjeti miris libanonskih cedrova“, jednog od simbola domovine sv. Šarbela. „Ulje je mirisno, nešto što se čini nemogućim“, istaknuo je napuljski svećenik.

„Bočica je sigurno pohranjena i na raspolaganju vlastima, u slučaju da netko želi doći i raspitati se o sadržaju“, dodao je Silvestri.

Svećenik je za ACI Prensu rekao da je njegova pobožnost prema svecu započela gotovo slučajno. „Nisam ga ranije poznavao; nedavno sam čuo za njega i jako mi se svidjela njegova priča, pa sam postavio njegovu sliku u svojoj crkvi“, objasnio je.

Iako tvrdi da nikada nije „vjerovao u snove“, podijelio je – još uvijek zadivljen – osobnu anegdotu: „Kad sam postavio ovu sliku, jedne noći sam sanjao da me sveti Šarbel gleda i smije se. To me stvarno pogodilo jer je sveti Šarbel uvijek prikazivan kao vrlo ozbiljan čovjek, ali meni se smiješio.“

Nakon toga događaja odlučio je posvetiti mise posljednjeg petka u lipnju i srpnju libanonskom svecu.

Poslije događaja s bočicom ulja koja se misteriozno napunila, mnogi vjernici su podijelili svjedočanstva o fizičkom ili duhovnom iscjeljenju nakon sudjelovanja na spomenutoj misi, a mons. Silvestri kaže da je zamolio sve vjernike da zapišu što im se dogodilo.

Svećenik je istaknuo da se “o čudima govori u Evanđelju i u Božjoj riječi”, pa je za njega ono što se dogodilo u njegovoj crkvi “potvrda onoga što već znamo”.