“Svaki put kada čujemo novosti o sporazumima među državama po pitanju Sirije, ili o odluci nekih država da vojno podupiru neke skupine u Siriji, ili primirju u kojem su posredovale strane države, ili obučavanju i slanju novih vojnika ovdje, ili o stranim vojnim zrakoplovima koji prelijeću našu državu bez dopuštenja, uvijek se osjećamo kao da promatramo nogometnu utakmicu između velikih država koju igraju na teritoriju Sirije, a za loptu koriste – sirijski narod.”

To je početak pisma – apela za mir – koji je napisala Sandra Awad, glasnogovornica sirijskog Caritasa, a objavio ga je AsiaNews, stranica Papinskog instituta za misije. Awad je pismo napisala povodom Međunarodnog svjetskog dana mira koji je obilježen jučer.

U njemu Awad dalje piše:

“Nažalost, ono što se događa tijekom ove igre jest da igrači svojim velikim kopačkama uništavaju infrastrukturu, zgrade, tvornice kao i sirijski narod, posebice onaj najsiromašniji dio koji je postao većinom… Nakon šest godina rata mi Sirijci smo iscrpljeni. Rat ne uništava samo našu zemlju nego i naše duše. Došao je do svih kuća u ovoj zemlji, ostavio iza sebe tragove, kao i u našim srcima…”, piše glasnogovornica.

Awad potom nabraja sav užas koji je rat izazvao u Siriji. Ubijene ljude, razorene kuće i gradove, posvemašnju nesigurnost koja vlada Sirijom, nestašicu hrane i vode koja je zavladala, razorene obitelji, beskućnike na ulicama, među njima i veliki broj djece, uništene tvrtke i tvornice, ljude koji ostavljaju svoje obitelji i napuštaju zemlju u potrazi za boljim životom, uništena djetinjstva i mladost za stotine tisuća mladih Sirijaca, stare ljude za koje se nema tko brinuti…

“Taj popis tragova rata jako je dugačak, a naše potrebe su velike, posebice tijekom ovog dijela godine. Dolazi zima, a i škole su otvorene, što je novi ekonomski pritisak na svaku sirijsku obitelj. Bez potpore Caritasa, kao i drugih humanitarnih udruga aktivnih u Siriji, većina obitelji ne može preživjeti. Ovise o nama, a mi neprestano osjećamo kako je naša potpora tek kapljica vode u pomaganju žednima. Nudimo hranu, odjeću, potporu u obrazovanju, pomoć starima… Ali, svaki put kada pitamo ljude koja je njihova najveća potreba, skoro uvijek čujemo odgovor: MIR!”

Awad na koncu svojega apela poručuje:

“Svi mi trebamo mir kako bismo mogli ponovno izgraditi sebe, naše živote i našu zemlju. Svi sanjamo o danu kada ćemo se probuditi i saznati kako su borbe među nama prestale, te kako se više ne moramo bojati tih velikih kopački igrača, jer je igra okončana…”

Goran Andrijanić | Bitno.net