DIRLJIVO PISMO SVEĆENIKA

Prije nego što sam postao svećenik imao sam jednu veliku ljubav – Valentinu

Priznajem da sam neko vrijeme zamišljao kakva bi bila moja budućnost da sam ostao uz nju: koliko bismo djece imali, koja bi bila njihova imena, kako bi nam izgledala kuća… Ali te bi misli brzo nestale kad bih se sjetio koliko sam sretan kao svećenik.

pismo svećenika bivšoj ljubavi

Foto: Shutterstock.com

Katolička internetska stranica Aleteia objavila je anonimno pismo jednog svećenika u kojem je dirljivo progovorio o svojoj prvoj ljubavi – Valentini i kako mu je ona pomogla da otkrije svoj poziv. Bitno.net donosi dijelove tog pisma.

“Jednom sam bio zaljubljen.

Bilo je to prije mnogo godina, prije nego što sam postao svećenik i otišao u sjemenište. Njezino je ime bilo Valentina. Imala je dugu crnu kosu (…) Njezine velike zelene oči bile su prozor u njezinu dušu; otkrivale su najljepše tajne. Koliko je bila lijepa izvana toliko više bila je lijepa iznutra. Valjda je to razlog zašto sam se zaljubio u nju.

 

Još se sjećam prvog puta kad sam ju ugledao. Ministrirao sam u župi svetog Josipa (…) Tamo je bila Valentina, zajedno sa svojim ocem (gospodinom Berninijem) i sestrom…

Čak i danas ne mogu opisati osjećaje koje je Valentinin slatki, neodoljivi osmijeh probudio u meni. Mogu samo reći kako je bilo dovoljno da mi odvuče pažnju tijekom mise, zbog čega sam očito morao ići na ispovijed. Imao sam 15 godina.

(…)

Valentinina ljepota bila je odraz božanske ljepote, zbog čega sam se često u njezinoj blizini osjećao kao u raju…

Valentina je bila velika ljubav mog života (…) I ja sam osvojio njezin osmijeh. Osjećao sam prije svega kako postajemo prijatelji. Jutarnja misa, poslijepodnevna krunica, poljupci u obraz, blagoslov svećenika Georgea pa čak i gospodina Berninija. Sve je išlo u našu korist. U jednu sam stvar bio siguran: ja sam najsretniji 15-godišnjak na svijetu.

A opet, osjećao sam se nepotpun i nisam razumio kako je to moguće. Ako Valentina nije bila dovoljna da me “ispuni”, što bi me uopće moglo ispuniti? Bog…

U tuzi i suzama razdvojili smo se, otišao sam u bogosloviju.

Priznajem da sam neko vrijeme zamišljao kakva bi bila moja budućnost da sam ostao uz nju: koliko bismo djece imali, koja bi bila njihova imena, kako bi nam izgledala kuća… Ali te bi misli brzo nestale kad bih se sjetio koliko sam sretan kao svećenik.

Svećenik sam već 19 godina.

Ona je također sretna. Udala se i ima četvero djece – među njima jednu karmelićanku i bogoslova – bila je fantastična majka i imala je predanog i plemenitog muža.

U 6:30 probudio me poziv s lošim vijestima. Valentina je umrla… Rak dojke…

Sjeo sam i počeo pisati, bojeći se da će mi njezin odlazak oduzeti sva sjećanja na naše sveto prijateljstvo. Postao sva svećenik zahvaljujući Valentini. Siguran sam da će moje svećeničko poslanje biti osnaženo njezinim nebeskim zagovorom.”

 

Cijelo pismo na engleskom jeziku možete pročitati OVDJE.

Tino Krvavica, Aleteia | Bitno.net

Objavljeno: 5. siječnja 2017.
Oglas za Klub prijatelja portala Bitno.net

Možda vam se svidi