Nizozemski svećenik Frans van der Lugt preminuo je kao mučenik jer je do posljednjeg trenutka vjerovao da sirijski kršćani i muslimani mogu živjeti u miru. On je bio nizozemski isusovac koji nije htio napustiti sirijski grad Homs jer je bio zabrinut za sudbinu nekoliko desetaka preostalih kršćana, donosi Aleteia.

„Najvažnije je ne gubiti nadu i ne očajavati. Samo tako mogu pomoći drugima. Ako napustim svoj dom, ništa od njega neće ostati. Osim toga, u gradu se nalazi još 28 kršćana koje nikako ne smijem ostaviti same“, izjavio je neposredno prije svoje smrti 75-godišnji isusovac.

Njegova svakodnevica u Homsu zabilježena je na nekoliko snimki. Na jednoj svećenik hoda u izlizanoj jakni po porušenim ulicama grada Homsa. Na drugoj snimci, u kojoj novinaru objašnjava situaciju u gradu, u pozadini se čuju pucnjevi i eksplozije bombi. „Ostat ću ovdje i ako više ne bude kršćana, jer sam u Siriju došao zbog svih Sirijaca. Ovdje sam kako bih služio ljudima i zemlji koju toliko volim“, kaže.

Ove su riječi većini ljudi bile potpuno neshvatljive. Naime, svećenik je ipak bio Europljanin koji je za vrijeme opsade Homsa mogao jednostavno napustiti grad. Međutim, otac Frans nikada nije iskoristio tu priliku jer je, kako je često govorio, bio pozvan na služenje. Svoj poziv je odradio do kraja, do posljednjeg trenutka, sve do svoje mučeničke smrti.

Foto: screenshot/YouTube

Isusovac Frans van der Lugt u Siriju je stigao davne 1966. godine. Tečno je govorio arapski jezik. Gospođa Lilian Nazha ga je upoznala kada je imala samo šest godina i čitavog života ga je zvala “svojim ocem”. Prisjeća se kako je svećenik u isusovačkom samostanu organizirao razne aktivnosti za djecu. „Za vrijeme opsade Homsa otac Frans se brinuo o nekoliko preostalih kršćana u gradu, ali i njihovim susjedima muslimanima, koji doslovno nisu imali što za jesti“, opisuje Lilian. Svećenik im je svake večeri pripremao juhu od lišća s drveća.

Samo mjesec dana prije oslobođenja grada Homsa, 7. travnja 2014. godine, pred samostanskim vratima pojavio se čovjek s maskiranim licem. „Morate napustiti crkvu“, zahtijevao je od svećenika. Isusovac mu je odgovorio kako neće. „Ostat ću u svojem domu“, rekao je. Muškarac je nakon toga zapucao direktno u njegovu glavu i na mjestu ga usmrtio. Otac Frans je pokopan u opkoljenom gradu. Međutim, kada su vjernici izvan okupiranog teritorija doznali za njegovu mučeničku smrt, organizirali su još jedan oproštaj od voljenog svećenika i zahvalili mu što je bio most koji je spajao ljude.

Otac Frans je tijekom svojega dugogodišnjeg boravka služio u tri sirijska grada: Homsu, Damasku i Alepu. U Homsu je organizirao gradnju centra Al-Ard, kuće za smještaj i školovanje djece s poteškoćama, kao što je Downov sindrom. Svojim štićenicima je redovito organizirao ljetne kampove, u koje su se uključivala i djeca muslimanske vjeroispovijesti. Još kao mlad svećenik vjerovao je da ljudi, unatoč različitim uvjerenjima, mogu živjeti zajedno.

„Stalno nas je upozoravao kako smo svi mi braća koja bi se trebala voljeti. Smatram da je on zaista bio svet čovjek. Ljudi su osjetili da svojim životom doista nasljeduje Isusa. Čak su ga i pojedini muslimani nazivali svecem“, svjedoči Lilian. Na prvu godišnjicu smrti jedan njegov subrat je za vrijeme svete mise izjavio kako je siguran da je svećenik istoga trenutka oprostio svojem ubojici. „Da se ubojica kojim slučajem zaustavio i pogledao u njegove oči, prepune dobrote i mira, sigurno ga ne bi upucao“, izjavio je njegov subrat.

Rašeljka Zemunović | Bitno.net