U Novom Zelandu bi se 17. listopada trebao održati referendum o legalizaciji eutanazije. Novi Zeland je tako postala prva zemlja na svijetu koja će o eutanaziji odlučivati na referendumu. U slučaju potvrde na referendumu, što se, nažalost, očekuje, eutanazija će biti dopuštena pacijentima kojima liječnici prognoziraju manje od šest mjeseci života, piše Aleteia.

Tamošnje vjerske vođe, njih 21, potpisale su zajedničku izjavu kojom se protive novom zakonu. Potpisnici ove izjave, među kojima je nadbiskup Wellingtona, kardinal John Dew, smatraju da će ovaj zakon naštetiti najugroženijima, odnosno “starijima, nemoćnima, siromašnijima, manjinama i osobama s invaliditetom“. U izjavi također piše kako zakon neće adekvatno štititi pojedince od prisile da okončaju svoj život.

Nadalje, u izjavi se problematizira činjenica da će pacijenti moći pristupiti tzv. potpomognutoj smrti bez da trpe tjelesnu bol. Novi zakon od pacijenata ne traži da se prije eutanazije obavezno savjetuju s članovima obitelji ili bilo kojom drugom bliskom osobom. Zakon također prije postupka eutanazije ne traži tzv. „screening“ za depresiju, unatoč tome što istraživanja pokazuju kako depresija može utjecati na odluku o okončanju života.

Vjerski vođe smatraju kako će ovaj zakon ugroziti ranjive skupine navodeći ih da vjeruju kako je eutanazija prihvatljiva i etična praksa. „Također smo zabrinuti da će ova praksa s vremenom postati normalna, što će rezultirati proširenjem kriterija za ispunjavanje uvjeta, što se već događa u inozemstvu“, stoji u izjavi.

Kongregacija za nauk vjere objavila je u utorak 22. rujna pismo „Samaritanus bonus” u kojem se ističe da su eutanazija i potpomognuto samoubojstvo i dalje etički zabranjeni. Postupci kojima se skraćuje život znak su kulture odbacivanja i ne rješavaju probleme smrtno bolesnih pacijenata, upozorava se u dokumentu na 23 stranice koji su potpisali prefekt Kongregacije za nauk vjere kardinal Luis Ladaria Ferrer i tajnik Kongregacije nadbiskup Giacomo Morandi. Pismo ističe neotuđivo dostojanstvo ljudskog života i u njegovoj krajnjoj etapi trpljenja i smrti.

Podsjetimo, Katolička Crkva naučava da je eutanazija “moralno neprihvatljiva”. Tako u Katekizmu Katoličke Crkve, točka 2277, stoji: “Kakve god bile pobude i sredstva, izravna eutanazija znači dokrajčiti život osobama prikraćenima, bolesnim ili na samrti. Eutanazija je moralno neprihvatljiva. Tako stanoviti čin ili propust, koji po sebi ili po namjeri izaziva smrt da bi se prekinuli bolovi, predstavlja ubojstvo teško protivno dostojanstvu ljudske osobe i poštovanju prema živome Bogu, njezinu Stvoritelju. Greška u procjeni u koju je moguće upasti u dobroj vjeri, ne mijenja narav tog ubilačkog čina, koji uvijek treba osuditi i otkloniti.”

Ipak, “prekid medicinskih postupaka, tegotnih, pogibeljnih, izvanrednih ili gledom na očekivani ishod nesrazmjernih, može biti zakonit. U tom je slučaju riječ o odustajanju od ‘terapeutske upornosti’. Time se ne želi izazvati smrt; prihvaća se činjenica da je nije moguće spriječiti”, piše u idućoj točki Katekizma, dok točka 2279 dodaje da “i onda kad se cijeni da je smrt neizbježna, ne može zakonito biti prekinuto liječenje koje se redovito pruža bolesnoj osobi”. Također, Crkva posebno potiče palijativno liječenje (olakšanje boli) te ga naziva “povlaštenim oblikom nesebične ljubavi”.