Crkva voli Europu i vjeruje u njezinu budućnost: Europa nije samo zemlja, već je duhovni zadatak. Na plenarnom sastanku održanom u Bjelorusiji, u Minsku, obnovili smo svoju opredijeljenost da s oduševljenjem budemo dionici puta ovog kontinenta, koji ima nešto veliko ponuditi svima u logici reciprociteta.

Zadatak našeg Vijeća je promicanje zajedništva među pastirima različitih naroda i pronalaženje putova da glas Gospodina Isusa ponovno odjekne u srcu “europskog čovjeka”, kulture i društva: gdje ljudsko dostojanstvo može naći čvrsto sidro ako ne u Isusu, utjelovljenom Sinu Božjem? Ovo je specifičan doprinos kršćanstva europskom identitetu, a dvije tisuće godina ljubavi, umjetnosti i kulture to živo svjedoče.

S ljubavlju upućujemo želju Svetom Ocu Franji za “novim i hrabrom zamahom za ovaj voljeni kontinent”. U tom novom zamahu mi ne smijemo izostati, svjesni da smo glasnici blagovijesti. Poruka koju smo dužni svijetu naviještati je uzvišena i snažna, ali sa siromašnim sredstvima: Isusovo evanđelje je nepresušno vrelo europske povijesti, njegove humanističke kulture, demokracije, ljudskih prava i dužnosti. I ujedno im je najsigurnije jamstvo!

Usprkos tendencijama koje nastoje čovjeka izolirati, vjerujemo u ono jedinstvo duhovnih i etičkih ideala koje je oduvijek duša i sudbina Europe. Baš kao što vjerujemo u kontinuirani put pomirenja koji je dio ne samo povijesti, nego i života, a koji vodi prema poštivanju i valorizaciji različitih tradicija i religija odbacujući svaki ekstremizam.

Otvorenost religiji, transcendenciji, solidarnom odnosu i zajedništvu, dobili su svoj opipljiv izraz u evanđelju i otkrili jedinstveno dostojanstvo osobe; nadahnjivali su Europu na njezinu ne uvijek lakom putu, na kojem je bilo i ograničenja i pogrešaka. Sâm fenomen imigracije obasjava svjetlo te duše, u znaku prihvaćanja, integracije i zakonitosti, unatoč poteškoćama i strahovima, svjesni napora nužne zajedničke odgovornosti.

Narodima i državama izražavamo naše ohrabrenje da reagiraju također na snažne sugestije sekularizma, koji potiče na život bez Boga ili da ga se ograniči na privatni prostor, potičući klicu individualizma i stvarajući samoću. Poznato je, između ostalog, kako je otvorenost životu – u svakoj njegovoj fazi – pokazatelj nade, a stopa nataliteta najbolji znak zdravstvenog stanja društva.

Upravo stvarnost mladih – tema sljedeće Sinode Crkve – bila je druga tema kojoj su biskupi okupljeni u duhu kolegijaliteta posvetili pozornost. Na vidjelo je izašla velika naklonost europskih biskupa: naklonost koja se preobražava u molitvu, veću bliskost, želju za slušanjem i praćenjem mladog pacijenta strpljivo i s ljubavlju.

Crkva čvrsto vjeruje u mlade ljude, gaji poštovanje i ima povjerenje u njih, kao majka za svoju djecu. Tijekom radova pojavile su se i neke zabrinutosti, poput nestalne kulture koja nas sa svih strana okružuje, raširene individualističke ogorčenosti koja rađa nesigurnost i usamljenost, te neki sukobi i nepravde koji i danas narušavaju veliko dobro mira. To su razlozi koji potvrđuju našu opredijeljenost da budemo uz njih i da im budemo suputnici na njihovu životnom putu; da im pomognemo osjetiti da je evanđelje navještaj velikoga “da” životu, ljubavi, slobodi, radosti: to znači reći “da” Kristu.

Na ovom putu naše zajednice su s nama i s našim svećenicima, kako bismo bili znak nade, zajedništva, djelatne dobrohotnosti: duboki i živi korijen je Krist, koji govori srcu i razumu svakog pojedinca kao i Staroga kontinenta, da pronađe sebe samog onkraj politike i ekonomije.

Želimo da Isusova riječ dopre do srca Europe: “Ne boj se, ja sam s tobom”. Ne boj se stara Europo biti to što jesi, nastavi putom svojih očeva koji su te sanjali kao dom narodâ i državâ, kao majku brojne djece i bogate kulture, zemlju otvorenog i cjelovitog humanizma. Dà, ne boj se, vjeruj! Crkva, iskusna u čovjekoljublju, ti je prijatelj: s pogledom uprtim u Krista i evanđelje, kroči s tobom prema budućnosti pomirenja, pravednosti i mira, kaže se u Završnoj poruci s plenarnog zasjedanja Vijeća europskih biskupskih konferencija.

IKA | Bitno.net