Majka brazilskog svećenika postala je redovnica u istoj zajednici kojoj pripada njezin sin: Institutu Utjelovljene riječi. Sam svećenik, vlč. Jonas Magno de Oliveira, ispričao je njihovu neobičnu priču za ACI Prensu te potakao veliki interes na društvenim mrežama.

Tijekom razgovora, vlč. Oliveira je kazao kako je duhovni poziv počeo osjećati već s osam godina. Nadahnuo ga je žar i pastoralna revnost jednog župnog svećenika koji je služio u crkvi koju je mladi Jonas pohađao sa svojom obitelji.

Obitelj je prvo mislila da je su naznake njegovog poziva “dječačko sanjarenje”, ali Jonas je bio uvjeren da je riječ o nečem većem. Vlč. Oliveira se prisjetio kako ga majka nije htjela siliti da slijedi svoj put nego  mu je davala podršku i podučavala ga kršćanskim vrlinama. “Bila je nadahnuta Gospom koja je uvijek šutjela, puštajući Krista da učini ono što je trebao učiniti”, ispričao je.

Kada je Jonas imao 13 godina, njegova majka je bila pozvana na duhovne vježbe svetog Ignacija Lojolskog. Dok je provodila vrijeme u sabranosti i tišini, mladić je živio sa svećenicima u sjemeništu Instituta Utjelovljene riječi čiji mu je rektor pomogao razabrati što Bog želi od njega i potvrditi njegov poziv.

Jonas je odlučio ući u sjemenište, ali budući da je bio jedino dijete, bojao se da će njegova majka ostati sama. Međutim, Providnost se pobrinula i za nju.

Sestre koje pripadaju ženskoj grani Instituta Utjelovljene Riječi pozvali su majku da živi s njima. Budući da je bila medicinska sestra trebali su njezinu pomoć u brizi za mentalno hendikepirane osobe o kojima je zajednica skrbila.

Majka je prihvatila poziv redovnica i počela živjeti s njima ubrzo nakon što je njezin sin ušao u sjemenište. Živeći s redovnicama prepoznala je da i ona ima duhovni poziv te odlučila postati kontemplativnom redovnicom u samostanu u Torinu.

Jonas je, s druge strane, zaređen za svećenika 8. svibnja 2020. i sada živi u Rimu. Zahvalan je Bogu što može biti blizu svoje majke i što kao svećenik može biti posvećen “misionarstvu, radu i pomaganju drugima”.

Uspoređujući se sa svojom braćom u svećeništvu, vlč. Oliveira kaže kako je držanje i duhovni poziv njegove majke nevjerojatan dar i plod Božje milosti:

“Kada razgovarate o pozivu, većina ljudi kaže: moj otac ili moja majka bili su protiv toga… Ali kod mene to nije bio slučaj. Moja majka je bila za to, i ne samo to: sada slijedimo Krista na istome putu, u istom pozivu, i, kao da to nije dovoljno, unutar iste karizme što je vrlo posebno i razlog za zahvalnost Bogu”, kazao je.