NOVI POGLAVAR

Isusovački red dobio novog generala

36. generalna kongregacija Družbe Isusove izabrala je jučer novog vrhovnog poglavara – generala.

arturo-sosa

Izabran je p. Arturo Sosa Abascal, porijeklom iz Venezuele, izvijestila je stranica isusovci.hr.

P. Arturo Sosa rođen je u Caracasu u Venezueli 12. listopada 1948. godine. Do sada je imao službu delegata generala za Družbine međunarodne kuća i djela u Rimu. Od jezika govori španjolski, talijanski, engleski te razumije francuski.

Teologiju je studirao u Rimu, a doktorat iz političkih znanosti stekao je na Središnjem sveučilištu u Venezueli. Bio je direktor revije Sic, profesor na katoličkome sveučilištu u Venezueli, na Sveučilištu Georgetown u SAD-u, te rektor Katoličkog sveučilišta Tachira. Napisao je više knjiga i članaka o demokraciji i diktaturi u Venezueli, te kolonijalizaciji i emancipaciji te zemlje. Posebne su teme njegova zalaganja i promišljanja solidarnost s najranjivijima, migracije i izbjeglice, pomirenje i dijalog, te apostolat intelektualaca.

Nicolas Austin, britanski isusovac, nedavno je napisao članak o važnosti koju ima, za naše vrijeme, način kako sv. Ignacije opisuje kvalitete vrhovnog poglavara (generala). Članak je objavljen u španjolskom časopisu Manresa, a ovo je njegov sažetak.

Opisani profil u Konstitucijama je neporecivo jako ambiciozan, zbog toga što vrhovni poglavar „mora biti među onima koji su u svakom ukrasu kreposti izvrsni, za Družbu veoma zaslužni i već dugo u njoj poznati kao takvi“.

Više od svojih tehničkih sposobnosti mora se uzimati u obzir njegove najdublje kvalitete, uma i srca, što Ignacije naziva „krepost“. Vođa kojeg Ignacije želi za Družbu Isusovu nije jednostavno neki stručnjak, nego specifičan tip osobe, netko tko bi mogao voditi prije svega svojim primjerom, koji bi mogao biti ogledalo i poredba za sve svoje. Ono što želi više od svega je da otac general bude dobar isusovac.

Rekavši to današnjim jezikom možemo se kazati ovako: General mora biti prije svega osoba duboke duhovnosti, prijatelj Božji u molitvi, u djelovanje i ljudskim odnosima; sa slobodom srca koja mu omogućuje da vodi Družbu s poniznom ljubavlju, pravedan i hrabar. Morao bi biti osoba sposobna za inicijative i ustrajna u činjenju dobra, i koja se uvijek pokazuje velikodušna, kako u uspjesima tako i u neuspjesima. Morao bi paziti na vlastito zdravlje i vlastiti izgled. I morao bi živjeti magis velikodušno, u duhu, u srcu i u tijelu, otvoren Bogu i drugima.

Profil te vrste mogao bi izgledati toliko zahtjevan da je nemoguće naći nekoga tko bi se mogao i malo približiti. Čini se da je i sam Ignacije bio svjestan toga problema.

Eto zašto je dodao u istom paragrafu završni kriterij koji uključuje tri prijeko potrebne odlike (kvalitete).

„Pa ako bi neko od gore navedenih svojstava nedostajalo, neka nipošto ne manjkaju izvanredna čestitost i ljubav prema Družbi, te dobar sud, uz koji neka bude i prikladno znanje.“

Drugim riječima, tri su kvalitete koje generalu ne smiju manjkati: dobar i pouzdan karakter (izvanredna čestitost), duboka ljubav prema Družbi i dobar sud ukorijenjen u kulturi.

Bitno.net

Objavljeno: 15. listopada 2016.

Možda vam se svidi