Svećeništvo = odricanje.

To je nešto što smo navikli slušati i slušamo često u Crkvi. Celibat, zavjet siromaštva kod svećenika-redovnika, odricanje dijela slobode radi poslušnosti biskupu i služenja ljudima (iznimaka, nažalost, uvijek ima) slike su koje većina vjernika dijeli o svećenicima.

Osobito se to odnosi na velik broj mladića koji razlučuju zove li ih Bog na taj put (brat jednog svećenika kojeg poznajem znao bi reći: “Ne postoji pošten katolički muškarac koji nije barem jednom ozbiljno razmišljao o svećeništvu”). Mnogi mladi boje se takvog odricanja (osobito celibata) odgajani u svijetu u kojem je žrtva izgubila svaki smisao, ponajviše smisao zahvalnosti i radosti koje je u sebi uvijek nosila (Abraham je u Starom zavjetu najčešće žrtvovao iz zahvalnosti Bogu).

Suprotno takvim slikama, i vjerojatno na iznenađenje mnogih, jedno istraživanje pokazalo je kako je svećeništvo najsretnija profesija u SAD-u. Naime prema istraživanju koje je 2007. proveo Nacionalni istraživački centar Sveučilišta u Chicagu, svećeništvo je “zanimanje” kod kojeg su sreća i osjećaj na najvišoj razini.

Prema rezultatima koje je objavio ugledni Forbes, zaređene osobe zadovoljnije su od vatrogasaca, fizioterapeuta i učitelja.

I premda su u pojam svećeništva bili uključeni i rabini te protestantski pastori (i pastorice) kod kojih npr. celibat nije obavezan, teško je ne primijetiti činjenicu kako žrtvovanje sebe radi davanja drugima (što vrijedi i za vatrogasce i učitelje) čovjeka čini sretnim i ispunjenim.

Slično je i u Ujedinjenom Kraljevstvu gdje je istraživanje koje je 2014. provela britanska vlada pokazalo kako su i tamo svećenici najsretniji.

Možda najbolje primjere imamo u nekim našim redovima gdje broj zvanja buja iz godine u godinu. Dovoljno je samo pročitati svjedočanstva mladih bogoslova dominikanaca i salezijanaca te pogledati radost kojom isijavaju kako bi se čovjek uvjerio u to.

Stoga, nemoj se bojati. Odgovori na Božji poziv i odluči se za najsretnije zanimanje na svijetu.