Godine 1415. i 1450. objavljene su dvije međusobno povezane knjige naziva ”Ars Moriendi” – “umijeće umiranja”, kao prve knjige takve tematike u Europi. U njima su nuđeni savjeti kako “dobro umrijeti” u skladu s kršćanskim poukama toga doba, a pisane su pod utjecajem živog sjećanja na kugu koja je samo 60-ak godina prije ubila velik broj europskog stanovništva, ali i buna i ratova koji su u to vrijeme pogađali Stari kontinent.

Stoljećima kasnije zanimanje za fenomen smrti polako je nestajalo, da bi u moderno doba ona postala tabu temom, rezerviranom eventualno za horor žanr kao zlokobna sudbina žrtava.

Uvidjevši taj strah od smrti, zbog čega je ona gotovo prognana iz svakodnevnog razgovora, katolički biskupi Engleske i Walesa odlučili su napraviti internetsku stranicu “Umijeće dobrog umiranja” ili The Art of Dying Well.

Stranica je podijeljena na nekoliko sekcija kao što su “Što znači umrijeti dobro”, “Razgovor o smrti”, “Osobno suočavanje sa smrću”, “Gubitak voljene osobe” i sl. Svaka sekcija sadrži nekoliko potpoglavlja sa savjetima koji sežu od toga kako započeti razgovor o smrti do pisanja oporuke i doniranja organa. Međutim, daleko od toga da je stranica “mračna” ili “morbidna”, već je okupana nadom i blagošću, dvjema stvarima koje često nedostaju kad se moderni svijet suoči s onim neželjenim tj. sa smrti.

“Katolička vjera uči kako je život dragocjen Božji dar dok smrt jednostavno otvara vrata prema novom životu. Planiranje unaprijed može pomoći u prevladavanju straha i anksioznosti”, piše na spomenutoj stranici. “Za nas umiranje znači po posljednji put zatvoriti oči na ovome svijetu kako bismo na onome svijetu prvi put mogli istinski gledati.”

Osim samih uputa i savjeta stranica sadrži molitve za dobru smrti, videozapise, ali i svjedočanstava ljudi koji su se suočili ili se suočavaju s napuštanjem ovoga svijeta.

Možda je jedna od najzanimljivijih sekcija “Razgovor o smrti”. Kao što smo rekli, na Zapadu je smrt danas neželjena, međutim postaviti ju u svakodnevni razgovor na neki bi način značilo demistificiranje smrti i njeno prihvaćanje kao normalnog dijela života.

Katherine Sleeman, zaposlenica u Institutu za palijativnu skrb Cicely Saunders, tako smatra kako bi prekid šutnje kada se radi o smrti mogao umanjiti njezine “užase” te premjestiti fokus na poboljšanje kvalitete života umirućih pacijenata.

“Pripremamo se za dolazak bebe, planiramo unaprijed što ćemo kupiti i koje ćemo joj ime nadjenuti. To je dio našeg svakodnevnog života, naših razgovora. Zašto se za smrt ne bismo pripremali na isti način? Voljela bih da svatko iskusi dobru smrt, ali to ne možemo postići dok kao društvo ne prestanemo šaptati i počnemo govoriti o njoj.”

Slično razmišlja i sestra Kathleen, redovnica koja služi u jednom britanskom domu za stare i nemoćne. “U našem domu sv. Ane, smrt nije tabu tema. Smatram kako je to vrlo zdravo jer je ona dio prirodnog procesa življenja”, zaključila je sestra.

Ovaj hvalevrijedan projekt tek treba iznjedriti i svoje prve plodove, ali je svakako odlična alternativa vremenu u kojem se eutanazija počela smatrati plauzibilnim rješenjem. Prednost ove stranice jest što ona ne pokušava riješiti se smrti već želi poučiti čovjeka kako da ju prigrli, a da se pritom ne brine o “konačnom rješenju” već o životu i načinu na koji ga vodi kako bi u trenutku umiranja mogao “otputovati u miru”.

Molitva svetoj Barbari za dobru smrt

Sveta djevice Barbaro, kad si svjedočila za svetu vjeru Isusovu svojom krvlju, onda ti je premilostivi Isus obećao da će oni koji te zazivaju u pomoć biti oslobođeni od nagle i nepripravne smrti. Učini, dakle, pomoćnice moja, da se Isus spomene prolivene djevičanske krvi i žarke ljubavi tvoje te po dobrostivom obećanju svojem ne dopusti da duša moja izađe iz tijela prije nego se očisti pravom ispovijedi i Presvetim se oltarskim sakramentom okrijepi za put u vječnost. Amen.

Tino Krvavica | Bitno.net