Mladi Japanac Akihiro svetu redovnicu susreo je u Nirmal Hridayu, hospiciju u kojem je njegovala umiruće i bolesne, a njezina ga je jednostavnost i bliskost s onima koje je njegovala ostavila bez riječi.

– Bila je malena, a moj osjećaj tijekom prvog susreta s njom bio je kao da susrećem svoju baku. Obično kad se susretnemo s nekom poznatom osobom, ona je negdje daleko i teško joj se približiti, a kod nje me uvijek oduševljavalo kako nam je pristupila i došla k nama – prisjeća se Akihiro u razgovoru za CNS.

Promatrajući bolesnike koji su dolazili k Majci Tereziji, shvatio je kako velik broj njih ne dolazi samo zbog gladi ili žeđi, već zbog osamljenosti i napuštenosti.

– Prepoznali smo da iz njih zrači Kristovo siromaštvo – kaže Akihiro, dodajući kako je u darivanju bolesnicima i sam primio dar.

Vrlo brzo Akihiro se obratio na kršćanstvo, napustio Japan, te pristupio mladoj Družbi Misionara ljubavi i postao svećenik.

– Rođen sam u budističkoj obitelji i nisam znao ništa o Isusu, kršćanstvu, katolicizmu, ali na primjeru Majke Terezije na opipljiv sam način vidio što Isus čini – rekao je ovaj japanski svećenik i jedan od brojnih članova Misionara ljubavi koji je u Rim došao kako bi sudjelovao u slavlju kanonizacije Blaženice iz Kolkate.

Za o. Francisca Akihira, kanonizacija Majke Terezije prigoda je da čitav svijet čuje za siromahe i nadvlada ravnodušnost, te u Majci Tereziji i njezinim misionarkama i misionarima vidi konkretan primjer žive i djelotvorne ljubavi.

Miodrag Vojvodić | Bitno.net