Draga braćo i sestre, sretan vam nedjeljni dan!

Danas Crkva slavi blagdan Uzvišenja svetoga Križa, spominjući se otkrića Križa koje je u 4. stoljeću u Jeruzalemu pronašla sveta Helena te povratka dragocjene relikvije u Sveti grad, što ga je omogućio car Heraklije.

Ali što za nas danas znači proslava ovoga blagdana? Evanđelje koje nam liturgija danas stavlja pred oči (usp. Iv 3,13–17) pomaže nam to razumjeti. Prizor se odvija noću: Nikodem, jedan od židovskih glavara, pravedan i otvoren (usp. Iv 7,50–51), dolazi k Isusu. Treba svjetlo i usmjerenje: traži Boga i moli Učitelja iz Nazareta za pomoć jer ga prepoznaje kao proroka, čovjeka koji čini izvanredna znamenja.

Gospodin ga prima, sluša i na kraju mu otkriva da Sin Čovječji mora biti uzdignut, „da svaki koji vjeruje u njega ima život vječni“ (Iv 3,15), dodajući: „Ta Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga jedinorođenog Sina da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni“ (Iv 3,16). Nikodem, koji tada možda nije u potpunosti shvatio značenje tih riječi, sigurno će ih razumjeti kada, nakon Isusova raspeća, pomogne položiti Spasiteljevo tijelo u grob (usp. Iv 19,39). Tada će spoznati da je Bog, kako bi otkupio čovječanstvo, postao čovjek i umro na Križu.

Isus podsjeća Nikodema i na događaj iz Staroga zavjeta, kada su Izraelce u pustinji ujedale otrovne zmije, a oni su ozdravljali gledajući u brončanu zmiju koju je, po Božjoj zapovijedi, Mojsije podigao na motku (usp. Br 21,4–9).

Bog nas spašava tako što nam se pokazuje, postaje naš suputnik, učitelj, liječnik i prijatelj – do te mjere da za nas postaje kruh lomljen u Euharistiji. A da bi to ostvario, poslužio se jednim od najokrutnijih sredstava smrti koje je čovjek ikada izmislio: Križem.

Zato danas slavimo njegovo uzvišenje: zbog neizmjerne Božje ljubavi koja je sredstvo smrti pretvorila u sredstvo života, zagrlivši ga radi našega spasenja. Time nas uči da nas ništa ne može odvojiti od njega (usp. Rim 8,35–39) i da je njegova ljubav veća od našega grijeha (usp. Franjo, Kateheza, 30. ožujka 2016.).

Zamolimo, po zagovoru Marije, Majke koja je stajala podno Križa uz svoga Sina, da se spasiteljska ljubav njezina Sina ukorijeni u nama i raste, te da i mi znamo darivati sebe jedni drugima, kao što se on potpuno darovao svima.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre!

Sutra se navršava 60. obljetnica osnutka Biskupske sinode, proročke intuicije svetoga Pavla VI., kako bi biskupi mogli još potpunije i djelotvornije živjeti zajedništvo s Petrovim nasljednikom. Neka ova obljetnica, molim, potakne obnovljeno zalaganje za jedinstvo, sinodalnost i poslanje Crkve.

Srdačno pozdravljam sve vas, vjernike Rima i hodočasnike iz Italije i drugih zemalja, osobito skupine iz Ville Alemane i Valparaísa u Čileu, iz nadbiskupije Mwanza u Tanzaniji, iz Humpoleca u Češkoj Republici te peruansku vjersku udrugu Jesús Nazareno Cautivo.

Pozdrav upućujem i vjernicima iz Chiaiamarija, Anitrelle, Ubolda, Faeta, Lesma, Tranija, Faenze, Pistoje, San Martina u Sergnanu, Guardie di Acireale, San Martina delle Scale u Palermu te Alghera.

Radosno pozdravljam i glazbene sastave iz Borna i Sonica u Val Camonici, zadrugu La Nuova Famiglia iz Monze, Regionalni odbor Pro Loco iz Lazia, Uniju katoličkog apostolata, mlade iz Don Bosco Youth-Neta i zajednicu Comunione e Liberazione iz Rima; kao i udrugu Arti e Mestieri iz Sant’Agate di Militello, motocikliste iz Ravenne i bicikliste iz Roviga.

Dragi prijatelji, čini se da znate: danas navršavam sedamdeset godina. Zahvaljujem Gospodinu i svojim roditeljima, a posebno svima vama koji me se sjećate u molitvama.

Hvala vam od srca!

Sretan vam i blagoslovljen nedjeljni dan!