Međusobno slušanje je rijetko prisutno u mnogim brakovima. Mnoge želje, potrebe i očekivanja izgovaraju se, ali ne slušaju. Takvi “gluhi” bračni partneri često se počnu ozbiljno slušati tek pred razvod kada je već, kako narod kaže, “vrag odnio šalu”. Iako godinama govore neke stvari, tek ih tijekom razvoda prvi put zaista čuju.

Ona: “Koliko puta sam ti to već govorila? Sada me, kada je već među nama gotovo, prvi put ozbiljno slušaš. Nemoj reći da ti to nisam već kazala! Govorila sam uprazno. Koliko sam zavidjela radiju i televizoru! Njih si napeto i pozorno slušao, ali mene ne! Odmahivao si glavom i lupao vratima. Uvijek ti se nekamo žurilo. Nikad me nisi saslušao dokraja. Sada me slušaš, ali je već kasno. Gdje si bio ranije?”

On: “To isto važi i za tebe! Nisi mi dala da dođem do riječi. Nisi htjela saslušati i drugu stranu. Samo si tvrdila svoje, stalno si ponavljala svoje i stalno si slušala sebe, a ne i mene. Pokušao sam te slušati, ali je to bilo nemoguće. Ili si me optuživala ili vrijeđala ili ponižavala, i to pred djecom. Jedini mi je izlaz bio da te prestanem slušati…”

Često slušam slična “prepucavanja” bračnih partnera prije i tijekom razvoda. Pokušavam ih usmjeriti na međusobno aktivno slušanje. Prvi put uz moju pomoć počinju zaista slušati jedno drugo. Preda mnom se čude i ne mogu vjerovati, da je većina toga već bilo sto puta izrečeno, ali sada to prvi put čuju. Kao da prije nisu htjeli slušati, a sada su ozbiljnošću situacije prisiljeni na međusobno slušanje. Prvi put tijekom braka čuju o nekim željama, potrebama i očekivanjima u vezi s njihovim zajedničkim životom. Na često pitanje jednog od njih: “Pa zašto mi to nisi ranije rekla/rekao?” drugo odgovara: “Ma, govorio/govorila sam ja to tebi tisuću puta, ali me nisi slušao/slušala!” Često se radi o običnim svakodnevnim sitnicama, koje uopće nije bilo teško ostvariti, samo da su se čule u pravo vrijeme.

Mnogi se razvodi braka na taj način pretvaraju u prvo međusobno ozbiljno slušanje bračnih partnera. Kada ih promatram kako se prvi put ozbiljno slušaju i kako reagiraju na prvi put prihvaćene poruke, tada shvaćam koliko je lakše ne slušati nego slušati drugoga. Ta linija manjeg otpora, koju su godinama slijedili, sada im se obija o glavu. Mnogo toga nije baš lako čuti. To obvezuje, uznemiruje, zahtijeva aktivno reagiranje. Žalosno da to tek sada rade, kada je motivacija za taj napor i aktivnost najmanja. To je tragedija zakašnjelog međusobnog slušanja bračnih partnera! Mnogima sada postaje jasno o čemu se radi, ali više nemaju volje niti snage da ponovo investiraju u brak, koji su potpuno zapustili. Mnogi me takvi bračni partneri podsjećaju na bolesnike koji su zapustili svoju bolest i tek se, kada više pomoći nema, javljaju liječniku.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Brak naš svagdašnji”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.