STARI PRIJATELJI I BRAĆA

Pročitajte dirljivu i važnu oproštajnu poruku Benedikta XVI. pročitanu na pogrebu kardinala Meisnera

“Znamo da je taj predani pastir nerado napustio svoju službu, posebice u vrijeme kada je Crkva u potrebi za uvjerljivim pastirima koji se mogu suprotstaviti diktaturi zeitgeista i koji odlučno žive i promišljaju vjeru”

S lijeva na desno: biskup Karl Lehmann, biskup Gerhard Schaffran, kardinal Joseph Ratzinger te kardinal Joachim Meisner. Snimljeni su na velikom skupu katolika tadašnjeg DDR-a, održanom 1987. u Dresdenu. Foto: Wikipedia.

Nedavno preminuli njemački kardinal Joachim Meisner bio je “predani pastir kojemu je bilo teško napustiti njegovu službu”, ali je istodobno “živio u uvjerenju kako Gospodin neće napustiti svoju Crkvu”, napisao je papa emeritus Benedikt XVI. u poruci koja je bila pročitana na sprovodu njegova starog prijatelja koji je ovu subotu pokopan u Kölnu.

Papa je s Meisnerom bio jako blizak, a sada je na molbu kardinala Rainera Marie Wolkea, nadbiskupa Kölna, napisao poruku koju je pročitao nadbiskup Georg Gänswein, osobni tajnik Benedikta XVI. i Franje.

“Moje srce i misli su s vama”, poručio je svima okupljenima u katedrali i šire Papa i nastavio:

“Kada sam prošlu srijedu saznao za smrt kardinala Meisnera, nisam mogao vjerovati. Dan prije njegove smrti razgovarali smo telefonski. Bio je zahvalan što može započeti svoj odmor (kardinal je umro tijekom ljetovanja u Bad Füssingu, op. a.) i što je nazočio beatifikaciji biskupa Teofiliusa Matulionisa u Vilnu. Ljubav za crkve u istočnim zemljama, koje su patile pod komunističkim represijom, kao i njegovo poštovanje za njihovu ustrajnost u patnjama kojima su bile izložene u ta vremena, ostavile su dojam na njega koji je trajao cijeli život. Nije, dakle, slučajnost što je zadnji posjet njegova života bio u čast svjedoka vjere s tih prostora.”

Benedikt XVI. je napisao kako je u nekoliko zadnjih razgovora s preminulim kardinalom osjetio “unutarnju radost i sigurnost koje je dosegnuo”.

“Znamo da je taj predani pastir nerado napustio svoju službu, posebice u vrijeme kada je Crkva u potrebi za uvjerljivim pastirima koji se mogu suprotstaviti diktaturi zeitgeista (duha vremena, op. a.) i koji odlučno žive i promišljaju vjeru. Ipak, ono što me još više dirnulo kod njega jest da je u završnom razdoblju svoga života naučio živjeti u predanosti dubokom uvjerenju da Gospodin nije napustio svoju Crkvu, iako je s vremena na vrijeme njezin brod toliko poplavljen da je blizu potonuća”, napisao je Ratzinger.

Papa je naveo još dvije stvari koje su Meisnera “ispunjavale zadovoljstvom i sigurnošću”.

“Kao prvo, često mi je ponavljao koliko ga ispunjava zadovoljstvom vidjeti mlade, posebice mladiće, kako kušaju milost oprosta u sakramentu pomirenja, dar pronalaženja onog života koji nam samo Bog može darovati. Druga stvar koja ga je uvijek iznova dirnula i ispunjavala radošću bilo je tiho širenje pobožnosti klanjanja pred Presvetim. Na Svjetskom danu mladih u Kölnu, to je bila njegova posebna želja: da se dogodi klanjanje, tišina u kojoj samo Bog progovara srcu. Pojedini pastoralni i liturgijski stručnjaci smatrali su da takva tišina u razmatranju i kontemplaciji s Gospodinom ne može biti dosegnuta pred tolikim brojem ljudi. Neki od njih čak su opisivali euharistijsko klanjanje kao takvo zastarjelim, kao da Gospodin želi biti priman u euharistijskom kruhu, a ne razmatran. To da netko ne može jesti taj kruh poput neke obične hrane, to da ‘primanje’ Gospodina u euharistijskom sakramentu postavlja zahtjeve na svaku dimenziju našega postojanja – da primanje ujedno znači i štovanje – postalo je u međuvremenu iznova potpuno jasno. Zato je trenutak euharistijskog klanjanja na Svjetskom danu mladih postao posebnim događanjem koje je bilo nezaboravno, ne samo za kardinala. Taj trenutak ostao je zauvijek nazočan u njemu, poput velikog svjetla”, poručio je Papa.

“Kada se, na svoje posljednje jutro, kardinal nije pojavio na misi, pronašli su ga mrtvog u sobi. Brevijar mu je skliznuo iz ruku: umro je moleći se, gledajući u Gospodina, razgovarajući s Gospodinom. Način na koji mu je darovano umrijeti pokazuje kako je živio: gledajući u Gospodina i razgovarajući s Gospodinom”, završio je svoje oproštajno pismo Benedikt XVI. i zaključio:

“Možemo s povjerenjem preporučiti njegovu dušu Bogu… Gospodine, hvala ti za tvoga svjedoka Joachima.”

Goran Andrijanić | Bitno.net

Objavljeno: 17. srpnja 2017.

Možda vam se svidi