3

Sutrašnju nedjelju 14. rujna, hrvatski su biskupi proglasili danom molitve za kršćane Iraka i Ukrajine. Situacija s progonom kršćana u Iraku dosta je poznata u svijetu, ali situacija sa stradavanjem i progonom kršćana u Ukrajini manje je poznata u Europi, iako Ukrajina sa članicama EU-a dijeli isti kontinent.

Crkva u Hrvata ima jake veze s ukrajinskim katolicima. Primjerice, nakon pada komunizma, Hrvatska pokrajina Družbe Isusove školovala je određeni broj grkokatoličkih bogoslova iz Ukrajine na svom Filozofsko-teološkom institutu u Zagrebu, a određeni je broj ukrajinskih bogoslova školovan u Đakovačkoj biskupiji. Godine 1996. blagopokojni kardinal Franjo Kuharić bio je nazočan na proslavi 400. obljetnice Brestske unije kao papinski legat. Od 1999. do 2002. funkciju apostolskog nuncija u Ukrajini obavljao je nadbiskup Nikola Eterović. Crkva u Hrvata glasom nadbiskupa zagrebačkog mons. Josipa Bozanića jedna je od prvih izrazila molitvenu potporu narodu Ukrajine pred licem ruske agresije.

Tragični događaji u Ukrajini u mnogočemu su slični tragediji koju je proživljavala Hrvatska tijekom Domovinskog rata. Valovi izbjeglica, masakriranje civilnog stanovništva, uništenje crkava, okupacija dijela teritorija. I „potpora“ međunarodne zajednice koja ostaje na verbalnoj razini. Kao nekada Hrvatskoj, tako su danas Ukrajini susjedni narod i država utonuli u ludilo nacionalnog i vjerskog šovinizma i mržnje. Isto tako, krunica oko vrata ponovno je postala simbol obrane prava na postojanje i vjersku slobodu.

Mnogi katolici na Zapadu, suočeni s antikršćanskim pothvatima vlastitih vlada ali i s utjecajem ruske propagande, gledaju Rusiju kao utvrdu tradicionalnih kršćanskih vrijednosti te često krivo interpretiraju rat u Ukrajini. To zapravo nije čudno. Dosta je katolika prije Drugoga svjetskog rata željelo u Hitleru i Mussoliniju vidjeti takav branik kršćanstva kakav sad pokušavaju vidjeti u Putinu.

Ali, Isus je rekao da po plodovima možemo prepoznati pravu prirodu stvari. Istina je kako Rusija riječima izražava odanost tradicionalnim vrijednostima. Ali baš Rusija prednjači u svjetskim rejtinzima po količini rastava i abortusa, ruska je vojska poznata kao izvorište homoseksualne prostitucije, Ruska Pravoslavna Crkva postala je izvorište homoseksualnih i pedofilskih skandala. Jednom rukom Rusija glasa za zabranu homoseksualne propaganda, a drugom rukom nagrađuje visokim državnim nagradama predstavnike zabavljačkog miljea koji otvoreno propagiraju homoseksualni stil života.

Trenutno u Ukrajini na područjima koje su okupirali Rusi vlada antikatolički i antiprotestantski teror. Postoji čak i jedna teroristička skupina koja nosi ime „Ruska pravoslavna armija“. Od strane te „armije“ na vrlo okrutan su način ubijana četvorica protestantskih pastora, oteto je i mučeno nekoliko katoličkih svećenika rimskog i bizantinskog obreda. Tužna vijest stiže i iz okupiranog Krima – prošle su nedjelje tijekom mise Rusi upali u crkvu te su oteli grkokatoličkog svećenika i sve župljane koji su bili prisutni na misi. Njihova sudbina još nije poznata. Ruska je vojska granatirala grkokatoličku katedralu u Donjecku. A iz područja okupiranih Rusima, u regijama Donjeck i Luhansk protjerani su svi katolički svećenici.

Na oslobođenim teritorijama pronađene su masovne grobnice stravično masakriranih tijela. Baš u jednoj od takvih grobnica u Slovjansku pronađena su i užasno izmasakrirana tijela četvorice protestantskih pastora. Stravična smrt prijeti na okupiranim teritorijama svakom tko nije pravoslavne vjeroispovijesti i ne pripada Moskovskom patrijarhatu.

U isto vrijeme ukrajinski katolici, protestanti i pravoslavci ujedinjeni su u molitvama za mir u svojoj domovini. Katolici se također mole svakog dana u 21 h po istočnoeuropskom vremenu za mir u Ukrajini, tj. u 20 h po srednjoeuropskom vremenu. Kršćanske crkve u Ukrajini uvelike organiziraju karitativni rad s izbjeglicama i ranjenicima. Katolici su se pobrinuli i za dušobrižništvo ukrajinskih redarstvenih i vojnih snaga na bojišnici. Zanimljivo je primijetiti da su grkokatolički kapelani jako dobro prihvaćeni i od vojnika pravoslavne vjeroispovijesti.

U situaciji kad je ruska vojna agresija postala svakodnevnom stvarnošću, a Zapad ili ostaje samo na verbalnoj „pomoći“ pa i gore od toga – opravdava rusku agresiju u Ukrajini kao što je to slučaj s predsjednikom Češke, ukrajinski katolici često osjećaju napuštenost od svoje braće u vjeri, pa čak i agresivni napadački stav – „nemojte se boriti protiv Rusije jer je ona pravi branik kršćanstva“.

Ponašanje ruskih okupacijskih snaga potvrđuje činjenicu da pod ruskom okupacijom nisu samo ugrožena temeljna ljudska prava, već i same živote neruskih naroda, i kako je to rekao apostolski nuncij u Ukrajini Tomas Gullickson: fizički opstanak Katoličke Crkve.

U srijedu su ukrajinski grkokatolički biskupi objavili apel u kojem su jasno poručili: “Ukrajina krvari!”

“Ova je mirna samostalna država doživjela direktnu vojnu agresiju od strane svog sjevernog susjeda… Sav je svijet tijekom posljednjih mjeseci mogao svjedočiti kako agresor na terenima Ukrajine čini zločine protiv čovječnosti. Sav je svijet uznemirilo zločinačko obaranje malezijskog aviona u kojem je poginulo 298 nevinih ljudi. Bezobzirno je ubijeno tisuće ljudi, među njima žena i djece… Pred licem tako teških zločina mi apeliramo prema savjesti svih vjernika različitih religija i konfesija, obraćamo se svim ljudima dobre volje, državnim vođama: „Zaustavite krvoproliće u Ukrajini!“ Danas šutnja i odsutnost djelovanja, oklijevanje u priznavanju dramatičnosti situacije u Ukrajini mogu od svakoga napraviti ravnodušnog svjedoka, a i sudionika u grijehu ubojstva, grijeha koji priziva Božju osvetu kako o tome veli Sveto pismo: „I reče Gospodin: Što si učinio? Glas krvi brata tvog vapi k Meni i zemlje“ (Post. 4,10)”, stoji među ostalima u apelu biskupa.

Zato je svaka Papina riječ o Ukrajini za ukrajinske katolike kao zraka svjetlosti te znak da je Crkva uz njih. Stoga je poziv hrvatskih biskupa na molitvu za Ukrajinu unošenje još više svjetla u tamu svakodnevne patnje ukrajinskih katolika.

Orest Wilczynski | Bitno.net