Papin govor američkim biskupima o braku i obitelji

Žurno je i nužno ponovno revidirati programe priprave za brak kako bi se iznad svega pomoglo mladima – koji su među ostalim, čini se, nesvjesni da je praksa suživota teški grijeh – otkriti pravi smisao braka između muškarca i žene – rekao je to Papa u govoru biskupima VII., VIII. i IX. regije Biskupske konferencije Sjedinjenih Američkih Država u prigodi njihova pohoda ad limina 9. ožujka 2012. Donosimo ga u cijelosti. Papa

Draga braćo biskupi!

Sve vas bratski i srdačno pozdravljam prigodom pohoda ad limina Apostolorum. Kao što znate ove godine želim razmišljati s vama o nekim vidovima evangelizacije američke kulture u svjetlu intelektualnih i etičkih izazova  sadašnjeg trenutka.

Tijekom prethodnih susreta uočio sam vašu zabrinutost zbog prijetnji slobodi savjesti, vjeri i kultu s kojima se potrebno odmah suočiti, kako bi svi vjernici i ustanove koje oni nadahnjuju mogli djelovati u skladu sa svojim najdubljim moralnim uvjerenjima. Ovom prigodom htio bih govoriti o drugom  teškom pitanju koje ste mi izložili tijekom mog pastoralnog pohoda Americi, sadašnjoj krizi braka i obitelji i općenito o kršćanskom viđenju ljudske spolnosti. Sve je očiglednije da je obezvrjeđivanje nerazrješivosti bračne veze i raširenog odbijanja odgovorne spolne etike dovelo do teških socijalnih problema koji dovode do ogromnog  ljudskog i ekonomskog gubitka.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Međutim, kako je primijetio blaženi Ivan Pavao II., budućnost čovječanstva ide preko obitelji (usp. Familiaris consortio br. 85).  U stvari,  “prevelika je dobrobit koju Crkva i cijelo društvo očekuju od braka i na njemu zasnovanoj obitelji da se ne bi do kraja zauzela na ovom specifičnom pastoralnom području. Brak i obitelj su ustanove koje je potrebno promicati i braniti od svake moguće dvojbe glede istine o njima, jer svaka šteta koja se njima nanese u stvari je rana koju se zadaje ljudskom suživotu kao takvom.“ (Sacramentum caritatis br. 29).

Glede toga potrebno je na osobit način spomenuti moćne političke i kulturalne struje koje nastoje izmijeniti pravnu definiciju braka. Svjesni napor Crkve da se odupre takvim pritiscima zahtijeva razložnu obranu braka kao naravnu ustanovu koju čine specifično zajedništvo osoba, duboko utemeljeno na komplementarnosti spola i usmjereno na prokreaciju. Spolne razlike ne mogu se smatrati nevažnima u definiciji braka. Braniti ustanovu braka kao društvenu stvarnost u konačnici je pitanje pravde, jer donosi zaštitu dobra cijele ljudske zajednice, kao i prava roditelja i djece.

U našim razgovorima neki od vas su mi sa zabrinutošću govorili o rastu poteškoća koje su susreli u prenašanju nauka Crkve o braku i obitelji u cjelini kao i o smanjenju broja mladih koji se približavaju sakramentu braka. Moramo priznati manjkavosti u katehezi posljednjih desetljeća, koja ponekad nije uspjela priopćiti bogatu baštinu katoličkog nauka o braku, kao naravnoj ustanovi koju je Krist uzdigao na dostojanstvo sakramenta, poslanju kršćanskih supružnika u društvu i Crkvi i prakticiranju bračne čistoće. Tom nauku, koji je sve jasnije potvrđen u postkoncilskom nauku i potpuno predstavljen u Katekizmu katoličke Crkve kao i u Kompendiju socijalnog nauka Crkve, mora se vratiti mjesto u propovijedima i katehetskom nauku.

Na praktičnoj razini, programi pripreme za brak moraju biti pažljivo revidirani kako bi osigurali da u veću koncentraciju svoje katehetske sastavnice kao i predstavljanje društvene i crkvene odgovornosti koje kršćanski brak donosi. U ovom kontekstu ne možemo ignorirati težak pastoralni problem koji predstavlja raširena praksa suživota, za koji su, izgleda, parovi često nesvjesni da je težak grijeh, a da se ne kaže da predstavlja štetu za stabilnost društva. Ohrabrujem vaše napore u razvijanju jasnih pastoralnih i liturgijskih normi za dostojno slavljenje braka, koji predstavljaju nedvojbeno svjedočanstvo stvarnih potreba kršćanskog morala, pokazujući istovremeno osjetljivost i zauzetost za mlade parove.

I ovdje želim izraziti svoje zadovoljstvo zbog pastoralnih programa koje promičete u vašim biskupijama, a posebno za jasno i vjerodostojno predstavljanje nauka Crkve u vašem pismu iz 2009. godine Marriage: Love and Life in the Divine Plan. Cijenim i to što se u župama, školama i karitativnim ustanovama svakodnevno radi na podršci obiteljima i da bi se pomoglo onima koji se nalaze u teškim bračnim situacijama, posebno rastavljenim parovima, samohranim  roditeljima, mladim majkama, ženama koje misle na pobačaj, kao i djeci koja trpe tragične posljedice obiteljskog raspada.

U ovoj velikoj pastoralnoj skrbi nužno je da cijela kršćanska zajednica ponovno počne vrjednovati krepost čistoće. Integrativna i oslobađajuća uloga ove kreposti (usp. Katekizam katoličke Crkve br 2338-2343) mora biti naglašena formiranjem srca koje predstavlja kršćansko razumijevanje spolnosti kao izvora istinske slobode, radosti i ostvarenja našeg temeljnog  i urođenog poziva na ljubav. Ne radi se samo o predstavljanju argumenata, već i o pozivu na cjelokupno, dosljedno i izgrađujuće viđenje ljudske spolnosti. Bogatstvo ovog viđenja je čvršće i privlačnije od permisivnih ideologija hvaljenih u nekim sredinama; one, u stvari, čine moćan i razarajući oblik protu-kateheze za mlade.

Mladi moraju poznavati nauk Crkve u njenoj cjelokupnosti, koliko god on bio zahtijevan i protu-kulturalni; štoviše, moraju ga vidjeti utjelovljenog u bračnim parovima, vjernicima, koji daju uvjerljivo svjedočanstvo o toj istini. Moraju biti i podržani u borbi traženja mudrih odabira u teškom i konfuznom vremenu njihova života. Čistoća, kako nas podsjeća Katekizam,  zahtijeva „postizavanje gospodstva nad sobom, što je odgoj za ljudsku slobodu (br. 2339). U društvu koje želi sve više krivo razumjeti i čak ismijati ovaj bitni dio kršćanskog nauka, treba uvjeriti mlade „da tko Kristu dozvoli ući, ne gubi ništa, ništa – apsolutno ništa od onoga što život čini slobodnim, lijepim i velikim.“ (Homilija, Sveta misa inauguracije na Petrovu stolicu 24 travnja 2005).

Htio bih zaključiti da su svi naši napori na tom području usmjereni prema dobru djece, koja imaju temeljno pravo odrastati sa zdravim razumijevanjem spolnosti i vrijednosti koje ono zauzima u ljudskim odnosima. Djeca su najveće blago i budućnost svakog društva: brinuti se istinski o njima znači prepoznati našu odgovornost naučavanja; braniti i živjeti moralne kreposti koje su ključ ljudskog ostvarenja. Nadam se da će Crkva u Sjedinjenim Američkim Državama, koliko god bila zakočena u posljednjem desetljeću, ustrajati u povijesnom poslanju odgoja mladih i na taj način doprinijeti konsolidaciji onog zdravog obiteljskog života koji je jamstvo sigurnije međugeneracijske solidarnosti i zdravlja društva u cjelini.

Preporučujem vas i vašu braću biskupe, zajedno s vašim stadom koje je povjereno vašoj pastirskoj brizi, srdačnom zagovoru Svete obitelji Isusa, Marije i Josipa. Svima vama udjeljujem svoj apostolski blagoslov kao zalog mudrosti, snage i mira u Gospodinu.

Marijo Udina | Bitno.net


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 28. ožujka 2012.

Možda vam se svidi