U subotu je prije podne na Trgu svetoga Petra papa Franjo držao novu jubilejsku audijenciju govoreći o milostinji kao o bitnom obilježju milosrđa. Milostinja može izgledati jednostavna stvar, ali valja se čuvati od obezvrjeđivanja te geste. U grčkom jeziku milostinja znači milosrđe; milostinja dakle treba biti izraz milosrđa. Kao što milosrđe ima tisuću oblika, tako se i milostinja može na mnogo načina izraziti da se ublaže nevolje onih koji su u potrebi – kazao je papa Franjo.

Obveza davanja milostinje je stara koliko je stara Biblija. Žrtva i milostinja su obvezivale svakoga vjernika. U Starom zavjetu ima važnih stranica gdje Bog potiče posebnu pozornost prema siromašnima: ili su bez posjeda, ili su stranci, ili siročad, ili udovice – kazao je papa Franjo.

Govoreći spontano Papa je dodao: U Bibliji se neprestano ponavljaju riječi: siromah, udovica, stranac, siroče. To je zato što Bog želi da se njegov narod brine za tu našu braću. A ja tvrdim da se milostinjom i žrtvom hvali Boga – kazao je Papa.

S obvezom za brigu o siromašnima, istaknuta je i dragocjena odrednica: „Daj mu rado, a ne da ti srce bude zlovoljno kad mu daješ…“ (Pnz 15,10). To znači da milosrđe prije svega zahtijeva unutrašnju radost. Davanje milostinje ne smije biti teret ili dosada koje se valja žurno otarasiti – kazao je Sveti Otac.

U spontanom govoru Papa je dodao: Samo da ne daju milostinju, mnogi se opravdavaju govoreći: ‘A kakav je taj komu ću dati novac, ići će i opiti se!’ Ali on se opija jer nema drugog puta! A što ti činiš kriomice? Kada nitko ne gleda… A zar si ti sudac tog bijednog čovjeka koji od tebe traži novčić za čašu vina? – upitao je Papa.

Rado se sjećam prizora starog Tobije, koji je, primivši veliki iznos novca, pozvao svoga sina i poučio ga ovim riječima: „Dijeli milostinju svim pravednima (…) Ne okreći lica od siromaha, pa ni Bog neće okrenuti lica od tebe… (usp. Tob 4,7-8). Ovo su vrlo mudre riječi, pomažu da se shvati vrijednost milostinje – ustvrdio je Papa.

Osvrćući se na pročitani ulomak iz Matejeva evanđelja (6,1-4), Papa je istaknuo jasnoću Isusove pouke. Veli nam da ne dajemo milostinju radi toga da nas hvale ili da se ljudi dive našoj velikodušnosti: „Neka ti ne zna ljevica što ti čini desnica“. Nije važna vanjština, već zaustavljanje i gledanje u lice osobe koja traži pomoć. Neka se svatko upita: Jesam li kadar zaustaviti se i gledati u lice, u oči, osobu koja od mene traži pomoć? Jesam li kadar – ponovio je Sveti Otac.

Milostinju ne valja poistovjećivati s bačenim novčićem, ne gledajući osobu u oči i ne zanimajući se što joj je potrebno. Istodobno valja razlikovati između siromaha i raznih oblika prosjačenja koja ne čine dobru uslugu siromašnima. Milostinja je čin ljubavi, izraz iskrene pozornosti prema bližnjemu koji traži pomoć, učinjen u skrovitosti čiju vrijednost jedino Bog poznaje – istaknuo je Papa.

Davanje milostinje treba imati žrtveno obilježje. Sjećam se jedne majke koja je imala troje djece. Djeci je uvijek govorila kako treba potrebitim osobama dijeliti milostinju. Jednom su bili za stolom, svi su pred sobom imali po komad mesa. Tad je netko pokucao na vrata. Najstarije je dijete otišlo otvoriti vrata, odmah se vratilo govoreći majci: Mama, jedan siromah traži nešto za jelo, što ćemo? – upitalo je dijete.

Sve troje je odgovorilo: „Dajmo mu“. Svatko je dao polovicu od svojega i tako su spremili dva sendviča. Milostinja dakle treba biti odricanje od nečega, žrtva, nešto što ćemo sami osjetiti. To je dijeljenje i suosjećanje sa siromahom; treba se odreći nečega i to dati kao pomoć onomu tko je potrebit. Roditelji, naučite svoju djecu da daju milostinju, da budu velikodušni s onim što posjeduju – potaknuo je Sveti Otac.

Sveti je Otac zaključio katehezu poticajem da usvojimo riječi svetoga Pavla: „U svemu sam vam dao primjer da se tako treba truditi i pritjecati u pomoć nemoćnima te se sjećati riječi Gospodina Isusa koje on sam reče: ‘Blaženije je davati nego primati.’“

Radio Vatikan | Bitno.net