Nadbiskup Boccardo na festivalu u Spoletu: Škrtost je opasna bolest, stoga je ne treba podcjenjivati

Na festivalu u Spoletu u ponedjeljak je govorom spoletskog nadbiskupa Renata Boccarda o škrtosti završio niz predavanja o glavnim grijesima.

Boccardo

Nadbiskup je započeo predavanje kratkom pripoviješću. “Neki mladić želi postati redovnik. Učitelj novaka ga ispituje želeći otkriti istinitost njegove nakane: Kad bi imao tri zlatnika bili ih dao siromasima? Vrlo rado, oče. A kad bi imao tri srebrnjaka? Drage volje. A tri bakrena novčića? Ne, oče, odgovori mladić. Zašto? – začuđeno priupita učitelj. Zato jer ih imam! – odgovorio je mladić.” Posjed je opravdan, ali problem se javlja kad novac i prolazna dobra posjeduju nas, ili nas opsjedaju – ustvrdio je nadbiskup.

Sveto pismo teškim grijehom smatra škrtost. Novac je zapravo protivan Bogu, jer zauzima njegovo mjesto. Nitko ne može služiti dvojici gospodara, jer će jednog mrziti a drugog voljeti. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu, veli Isus. Kad bismo doista bili slobodni od novca, zar bi nam bio teret platiti porez? Poput oholice, bludnika i proždrljivca i škrtac je grješnik jer je svoju ljubav usmjerio na zemaljska dobra. Sveti Maksim Ispovjednik tvrdi da grijeh nije u posjedu nego u lošoj uporabi, kada novac ne biva sredstvo nego je cilj. Ja sam to što imam, ponavlja škrtac, on dakle u posjedu vidi ostvarenje svojega bitka – ustvrdio je nadbiskup dodajući da postoje dvije vrste škrtosti: materijalna i duhovna.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kao korijen, u osnovi je svega ljubav prema novcu, bez kojeg se ne mogu gomilati dobra. Opsjednutost posjedovanjem ne odnosi se samo na novac, nego i na vrijeme jer se i vrijeme može unovčiti. Sveta je Terezija od Djeteta Isusa prikazivala Bogu sve svoje dane da On s njima upravlja po svojoj želji. Društvena i politička povijest svjedoči o brojnim likovima koji su vječno radili i nisu željeli ustupiti mjesto mladima. U okviru crkvenog i građanskog dragovoljstva često ima vrlo velikodušnih osoba koje se smatraju vlasnicima svojih obveza i ljubomorno čuvaju svoju službu i ovlaštenja poput puzavca na zidu. Ima dragovoljaca spremnih na sve samo ne na ostavku – istaknuo je nadbiskup dodajući: Takva posesivnost stvara zbrku, nadraženost i nestrpljivost. Sveti ju je Franjo Asiški vrlo često osuđivao, a sveti je Ivan od Križa znao u vjernicima prepoznati duhovnu pohlepu, on naime spominje da je nezasitnost u čitanju duhovnih knjiga protivna duhu siromaštva. A sveti je Franjo Saleški već u XVI. stoljeću isticao da se zanemariva grijeh škrtosti. Nitko na svijetu nikada neće priznati da je škrt. Svi niječu da ih je preuzeo moljac koji ukrućuje srce – primijetio je nadbiskup.

Škrtost se pokušava opravdati brigom za djecu, životnom sigurnošću, uvijek se iznađu razlozi za većim posjedom. Antropolozi pak smatraju da je opsjednutost ekonomskom srećom odgovor na strah od smrti. Škrtac se ne pouzdaje u Boga nego u svoja dobra, on ne spava na jastucima nego na novcu, trajno je nemiran i tjeskoban. Bogataš uvijek strahuje od gubitka – veli sveti Ivan Zlatousti dodajući da je bogataševa glavna briga sačuvati stečeno – podsjetio je nadbiskup dodajući da se sveti Franjo Asiški strašno bojao ‘zlatne groznice’ i stoga je fratrima branio dodir s novcem.

Jer novac prije ili poslije ovlada duhom, pretvori se u idol. Sveti Grgur Veliki veli da škrtost rađa neosjetljivo srce, nemiran posjed, nasilno prisvajanje, krađu pa i izdaju. Škrtost je teret na srcu, onemogućuje obraćenje, promjenu života, priječi pristup Bogu. Osim što nagriza osobu, pohlepa ima razarajuće učinke i na društvenoj razini, u Brazilu 10% stanovništva posjeduje 80% obradive zemlje. Bogatstva brojnih afričkih država u rukama su nekoliko vlastodržaca, a nebrojne su prirodne ljepote uništene radi naglog obogaćivanja – zaključio je nadbiskup navodeći pravila za borbu protiv škrtosti:
Škrtost jer je opasna bolest, stoga je ne treba podcjenjivati
Prisjećati se izvora dobara, dobra su nam darovana
Prisjećati se svrhe dobara, dobra su namijenjena svima
Gajiti umjerenost, jer sretan je onaj tko se zna zadovoljiti s onim što ima
Ufati se u Boga i imati povjerenja u bližnjega
Biti velikodušan, i odgajati se za besplatno darivanje
Ne zaboravljati na siromaha, zakapajući svoje zlato zakapaš svoje srce
Biti konkretan u darivanju i ne gomilati nepotrebne stvari
Konkretna djela umjesto obećanja
Često razmišljati o križu, križ je najuzvišeniji oblik siromaštva i odricanja. Razmišljanje o križu liječi od pretjerane privrženosti zemaljskim dobrima a oslobađa od grješnih pohlepa – zaključio je nadbiskup Boccardo. (rv/bitno.net)


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 19. srpnja 2012.

Možda vam se svidi