Središnje hodočasničko euharistijsko slavlje predvodio je nadbiskup mons. Nikola Eterović, glavni tajnik Biskupske sinode u Rimu koji je svima okupljenima prenio apostolski blagoslov Svetoga Oca Franje. Uz domaćina, varaždinskog biskupa mons. Josipa Mrzljaka, u slavlju su mu se pridružili sisački biskup Vlado Košić, bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, zagrebački pomoćni biskupi Ivan Šaško i Mijo Gorski, te još 55 svećenika, od kojih su mnogi od ranog jutra ispovijedali vjerničko mnoštvo kako bi, uz poštivanje i ostalih uvjeta, hodočasnici mogli zadobiti potpuni oprost od grijeha koji je istom bulom 1513. godine papa Leon X. udijelio ludbreškom prošteništu.

Uoči središnjeg slavlja, kojim je proslavljena 500. obljetnica izdavanja papinske bule, održana je velika svečana procesija sudionika u kojoj je od župne crkve Presvetog Trojstva po središnjim gradskim ulicama do zavjetne kapele prenesena pokaznica s relikvijom Presvete Krvi. U procesiji su s barjacima i znakovljem sudjelovali predstavnici i članovi raznih molitvenih zajednica te crkvenih i svjetovnih udruga, vjernici u narodnim nošnjama svojih zavičaja, a, uz ostale, pridružili su se i predstavnici svjetovne vlasti.

Već po običaju, riječ pozdrava uputio je u ime Hrvatskog sabora, tradicionalnog pokrovitelja ludbreške proslave, njegov predsjednik, Josip Leko, koji je podsjetio kako je izgradnjom ove kapele tek prije nepunih 20 godina, zbog stoljećima nesklonih okolnosti, ispunjen zavjet Hrvatskog sabora iz 1739. godine. Naglasio je kako je ludbreško svetište nezaobilazno mjesto molitve, okupljanja i promišljanja građana vjernika te mjesto najčvršće veze dviju institucija: Crkve i Sabora koji su vjekovima branili interese hrvatskog naroda te ga u najboljoj vjeri zastupali i štitili od raznih nedaća. Ne samo ekonomska, nego i kriza moralnih vrijednosti pošast je koja već dugi niz godina pritišće cijelu Europu, pa tako i Hrvatsku, pa se čovjek pojedinac osjeća s pravom ugrožen i izgubljen. Neka nam ova današnja svečanost bude poticaj da zajedno u dijalogu i toleranciji te uzajamnom razumijevanju tražimo rješenja za prevladavanje sadašnjih teškoća, rekao je Leko pozvavši na zajednički angažman Hrvatskog sabora i Crkve na obnovi zajedništva hrvatskih građana, na obnovi duha solidarnosti i suosjećanja sa svima potrebitima u hrvatskom društvu te na obnovi vrijednosti i dostojanstva hrvatskih radnika.

Upućujući riječi pozdrava u ime domaćina biskup Mrzljak rekao je da ih je u Ludbregu sabrao Onaj koji je i zadnju kap krvi dao za čovjeka, Onaj koji svojom čudesnom snagom okuplja već više od 2000 godina, Onaj koji na poseban način okuplja ovdje u Ludbregu nakon čudesnog događaja otprije 600 godina kojeg je prije 500 godina potvrdio papa Leon X. Zaželio je dobrodošlicu svim hodočasnicima, a poseban pozdrav uputio je predvoditelju slavlja nadbiskupu Eteroviću, bliskom suradniku Svetog Oca.

U svojoj homiliji, nadbiskup Eterović podsjetio je kako je davne 1411. godine u Ludbregu Gospodin na sumnju i slabu vjeru jednog svećenika odgovorio čudom: vino u kaležu postalo je prava krv. Pun straha, tu je svetu krv svećenik prelio u staklenu posudicu i krio do kraja života. Tek je pred smrt obavijestio o čudu i predao ampulu s tekućom krvi župnoj crkvi svetoga Trojstva. Crkva je priznala autentičnost čuda godine 1513., za pontifikata pape Julija II., a njegov nasljednik Leon X. izdao je bulu nalažući da se relikvija čuva u Ludbregu i u nedjelju prije Male Gospe izlaže narodu na pobožno klanjanje. On je također crkvu obdario oprostima koje mogu zadobiti svi koji ispune četiri uvjeta: pohode svetište u Ludbregu u znak štovanja Presvete Euharistije, ispovijede se i pričeste, na nakanu Pape izmole molitve u čast presvete Krvi Kristove, te izvrše barem jedno djelo milosrđa, napomenuo je nadbiskup kazavši kako je čudo u Ludbregu jedno od brojnih euharistijskih čuda u svijetu, koja su utjecala na pobožnost prema Presvetoj Euharistiji. Stoga je izrazio zahvalnost Svetoj Stolici, središnjem uredu Katoličke Crkve kojega je 1513. predstavljao papa Leon X., što je priznala, pred točno 500 godina, autentičnost euharistijskoga čuda u Ludbregu. Crkva u Hrvata uvijek je bila povezana sa Svetom Stolicom i vjerna Svetom Ocu, rekao je mons. Eterović te je u ime Svetoga Oca Franje pozdravio sve sudionike velebnog slavlja te svima prenio njegov Apostolski blagoslov.

Potaknuo je okupljene da u ovoj Godini vjere mole Gospodina da im umnoži vjeru, da ga prepoznaju u Presvetoj euharistiji, te da mu dopuste da uđe u njihova srca i da ih preobrazi svojom božanskom ljubavlju. Tako ćemo biti u stanju prepoznati uskrsloga Gospodina u svakom bratu čovjeku, posebno u siromašnima i u onima kojima je potrebna duhovna i materijalna pomoć. Euharistija nam otvara nova obzorja: osvjetljuje naš odnos s Bogom i bratom čovjekom. Ona nas upućuje da na ispravan način živimo bogoljublje, čovjekoljublje i domoljublje, poručio je nadbiskup naglasivši da je temelj svega naš odnos prema Bogu: Bog mora biti uvijek na prvome mjestu u našem životu. On je čvrsti temelj na kojem se isplati graditi osobnu, obiteljsku i društvenu stvarnost. Bez Boga cijela zgrada čovjeka i ljudske zajednice počiva na pijesku te se lako može srušiti i za manjih nevremena, čim nastupe poteškoće i problemi, rekao je dodavši da se na bogoljublje nadovezuje čovjekoljublje. Katolička Crkva tradicionalno je širila ispravno poimanje čovjeka, njegove naravi i njegova dostojanstva, naglasio je te se osvrnuo i na važnost domoljublja.

Napomenuo je kako je prirodno o tome razmišljati u ovome svetištu zbog zavjeta koji su u prosincu 1739. godine donijeli članovi Hrvatskoga sabora u Varaždinu. Oni su odlučili da će u Ludbregu sagraditi zavjetno svetište ako svemogući Bog zaustavi kugu koja je harala u Moslavini i Slavoniji, podsjetio je te poručio kako je ljubav prema domovini urođena u srce svakoga čovjeka. Ne može se ljubiti apstraktno svijet ako se ne voli svoju domovinu. Bez ispravnoga domoljublja, svaki je takav internacionalizam sumnjiv. Takvo se razmišljanje o odnosu partikularnoga i univerzalnoga nameće i nama pošto je naša domovina Hrvatska postala članicom Europske unije. U tom smislu, na primjer, Hrvatska bi u Europsku uniju trebala unijeti sva svoja bogatstva ljudi, prirode, kulture, baštine, kako bi pridonijela obogaćivanju drugih naroda te velike zajednice. U isto vrijeme, trebala bi se i ona obogatiti darovima drugih naroda koji su u skladu s njezinom kršćanskom i narodnom tradicijom, rekao je mons. Eterović.

Podsjetivši, nadalje, kako su se naši preci zavjetovali da će izgraditi crkvu u Ludbregu ako ih Gospodin oslobodi od kuge, pozvao je okupljene da i oni mole Gospodina da ih oslobodi od svih kuga koje i danas ugrožavaju nas i naše narodno biće. Zahvaljujući napretku medicine, Bogu hvala, u naše doba ne haraju po Europi nekada zastrašujuće bolesti koje su desetkovale stanovništvo pojedinih zemalja. Ipak, u prenesenom smislu, ima i danas opasnih pojava, moderne kuge koja prijeti stabilnosti osoba i opstanku naroda, upozorio je nadbiskup istaknuvši: U prvom se redu to odnosi na napad na ustanovu obitelji, temeljnoga čimbenika Crkve i društva, kao zajednicu muža i žene, otvorene životu. Protuobiteljski mentalitet širi se organizirano ne samo u Hrvatskoj i u Europi, nego i u drugim zemljama. Znakovi toga mentaliteta, često popraćena snažnom propagandom, jesu: neprihvaćanje prirodnoga zakona, relativiziranje bračne zajednice, prihvaćanje njezine nestabilnosti kao normalne pojave, rastava bračnih drugova, promicanje istospolnih brakova, pobačaji, zatvorenost rađanju itd. Pitanje zdravih i plodnih obitelji posebno je aktualno u Hrvatskoj zbog negativnoga prirodnoga rasta. Samo se lanjske godine u Hrvatskoj broj stanovnika smanjio za oko 14.000. U zadnjih 15-tak godina, taj je gubitak narastao do preko 130.000 stanovnika. Ove brojke bi trebale ozbiljno zamisliti i Crkvu i državu kako bi se promijenio mentalitet u korist života, uz poticajne mjere natalitetne politike i demografske obnove, po primjeru nekih zemalja Europske unije koje to već godinama uspješno provode, ustvrdio je nadbiskup pozvavši na molitvu Gospodinu da ih sačuva od te novovjeke kuge protiv života koja je u stanju opustošiti ne samo pojedina mjesta, nego i cijelu domovinu. Neka Euharistija dade svima snagu otvoriti se ljepoti života i otkriti plodnost roditeljske žrtve. Neka nam Bog udijeli milost da na poljima i gorama Lijepe naše bude uvijek dovoljno ljudi koji će svojim trudom i radom, uz Božji blagoslov, osigurati kruh i vino neophodne za slavljenje sv. Mise. Preporučimo ova naša euharistijska razmišljanja o bogoljublju, čovjekoljublju i domoljublju zagovoru Blažene Djevice Marije… Neka nam ona izmoli milost kod Boga kako bi svi postali euharistijski ljudi koji ljube Boga i čovjeka, i to dokazuju svojim kršćanskim osobnim, obiteljskim i društvenim životom, zaključio je nadbiskup u homiliji.

Liturgijsko pjevanje predvodio je, pod ravnanjem prof. Antuna Kranjčeca te uz orguljašku pratnju s. M. Zvonimire Čeh, župni mješoviti zbor, kojem se na kraju slavlja u izvođenju zahvalnog himna “Tebe, Boga hvalimo” i hrvatske himne “Lijepa naša” pridružio Puhački orkestar Grada Ludbrega.

Na kraju slavlja domaći župnik i čuvar svetišta preč. Josip Đurkan pozvao je hodočasnike na sudjelovanje u ostalim duhovnim sadržajima i pobožnostima koji su organizirani tijekom dana sve do večernjih sati, kada je u župnoj crkvi proslavljena misa zahvalnica uz relikviju Presvete Krvi kojoj je vjerničko mnoštvo i ove godine iznijelo obilje svojih osobnih zahvala, pohvala i molitava. (ika/bitno.net)