Od davne 1979. godine, kada je održan prvi Uskrs fest, pa do danas prošlo je 40 godina.

Svih tih godina, izuzimajući ratne 1991., 1992. i 1993. te 2017. zbog SHKM-a u Vukovaru, festival se održavao. Brojni mladi iz raznih krajeva Crkve u Hrvata svoju su vjeru izražavali pjesmama koje su nastajale kao plod vjere u Kristovo uskrsnuće. Bile su također plod radosti, tuge, traženja, uspona i padova, sve ono što hod u vjeri svakodnevno nosi sa sobom. A sve je počelo 1979. godine ili malo ranije – godinu ili čak deset godina prije.

Naime, tradicija zagrebačkog festivala duhovne glazbe seže u kraj 60-ih kada skupina entuzijasta koju su činili članovi grupe Quo vadis, vlč. Franjo Jurak te dr. Josip Ladika, pokreću smotru glazbenog stvaralaštva mladih nazvanu “Katom” (skraćenica od “Katolička omladina”). Smotra se održavala dvije godine (1969. i 1970.) u zagrebačkoj crkvi sv. Marka Križevčanina, a na njoj su nastupali, uz zajednice mladih i tada vrlo popularne VIS-ove, već spomenuti Quo vadis, zatim Žeteoci, Prijatelji, Kristofori, Jordan, zagrebački Veritas, Kare (katoličke redovnice) i poznati kantautor Ivica Percl.

Ipak sami povod za pokretanje festivala duhovne glazbe u Zagrebu je Akademija povodom obilježavanja 50. obljetnice smrti bl. Ivana Merza koja je, na blagdan Krista Kralja, 1978. godine održana u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Organizator događanja p. Božidar Nagy ohrabren uspjehom akademije predlaže Katehetskom centru Zagrebačke nadbiskupije pokretanje nove smotre glazbeno-duhovnog stvaralaštva mladih pod okriljem bl. Ivana Merza. Predloženo je da se festival održava na Bijelu nedjelju, dakle prvu nedjelju nakon Uskrsa. Željelo se odmah od početka usmjeriti kreativnost mladih na proslavu Kristova uskrsnuća. Godinu dana  kasnije, točnije 22. travnja 1979., u Dječačkom sjemeništu na Šalati održan je prvi „Festival duhovne glazbe, poezije i ritmike Zagreb 1979.“. Bila je to zapravo smotra glazbenog stvaralaštva mladih (autorskog i reproduktivnog) te poezije i ritmike koja je imala natjecateljski karakter. Smotra je trajala čak četiri sata stoga je sljedeće godine odlučeno da se akcent stavi samo na glazbeni i poetski segment i u tom smjeru je ostao do današnjih dana.

Organizaciju festivala od početka vodi Katehetski centar Zagrebačke nadbiskupije, odnosno njegovi ravnatelji: p. Božidar Nagy te vlč. Andrija Kišiček. Od 1982. godine organizaciju festivala u ime Katehetskog centra preuzima Glas Koncila, odnosno vlč. Mijo Gabrić koji je nekoć bio bubnjar legendarnih Žeteoca. On festival seli u novu velebnu crkvu sv. Križa u Siget te sljedeće, 1983. godine, mijenja ime festivala u „Uskrs fest“. Festival se u crkvi sv. Križa u Sigetu održava sljedećih nekoliko godina (1982., 1983., 1984., 1985. i 1987.). Godine 1988. Festival je trebao biti održan na otvorenom ispred Zagrebačke katedrale, ali je zbog kiše održan u samoj katedrali. Deseta obljetnica festivala (1989.) proslavljena je prvim Uskrs festom održanim na otvorenom. Bijaše to prvi “open air Uskrs fest” održan ispred sjemeništa na Šalati. Bio je to simbolički izlazak Uskrs festa izvan crkvenih prostora. Cibonina je dvorana 1990. bila prvi javni, a ne isključivo crkveni prostor u kojem je održan Uskrs fest. Odaziv zainteresirane publike bio je velik, dvorana je bila ispunjena do posljednjeg mjesta. Na žalost, 1991. godine, kada se očekivala potpuna kulminacija festivala te njegovo održavanje u Splitu, zbog ratnih zbivanja uopće nije održan te je uslijedila trogodišnja stanka.

Na inicijativu grupe entuzijasta koju su činili Krešo i Tomislav Buntak, Kornelije Hećimović te Božo Pandurić u suradnji s Katehetskim uredom Zagrebačke nadbiskupije na čijem je čelu bio vlč. Zvonimir Kurečić, godine 1994. ponovno se organizira Uskrs fest koji se pred Zagrebačkom katedralom održava samo kao smotra. Od sljedeće godine Festival ponovno poprima natjecateljski karakter.

Nakon Katehetskog centra, od 1999. godine organizaciju festivala preuzima novoosnovano Povjerenstvo za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije, odnosno njegov prvi povjerenik vlč. Marijan Gradinščak, a festival se održava u kino dvorani Studentskog centra.

Od 2002. godine organizaciju Uskrs festa preuzimaju vlč. Robert Šreter, novi povjerenik za pastoral mladih, kao ravnatelj festivala, te Slavko Nedić kao umjetnički ravnatelj u ime Hrvatskog katoličkog radija koji se također uključuje u organizaciju Festivala. Njih dvojica rade reorganizaciju festivala kojeg premještaju u reprezentativni prostor Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog. Radio Sljeme i Hrvatski katolički radio izravno su prenosili festival, a Hrvatska je televizija emitirala snimku tjedan dana kasnije. Načinjen je studijski snimljen CD, kazeta te pjesmarica festivala. Novi vizualni identitet festivala osmislila je Mirjana Kos, a scenu Tomislav Buntak. Vrlo važan član tima bio je i neumorni čovjek iz sjene, dugogodišnji tajnik festivala Željko Valjak.

Sljedeće, 2003. godine uz Buntaka, Valjka, Nedića i vlč. Šretera koji je u međuvremenu imenovan ravnateljem HKR-a, Festival u ime Povjerenstva za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije vodi vlč. Božidar J. Tenšek. Od 2004. godine u organizaciju Uskrs festa uz Hrvatski katolički radio ulazi i Odbor za mlade Hrvatske biskupske konferencije u suradnji s povjerenicima za pastoral mladih.

Povodom 30. Uskrs festa Organizacijski odbor je odlučio da će Uskrs fest 2011. godine biti revijalnog, a ne natjecateljskog karaktera kao dosadašnjih godina. Kao razlozi su navedeni: revijalno obilježavanje jubileja 30. godina festivala, proglašenje blaženim pape Ivana Pavla II. koje će isti dan biti održano u Rimu,  zatim obilježavanje dolaska pape Benedikta XVI. u Hrvatsku koje se odvija pod geslom “Zajedno u Kristu” pa neka i svi izvođači Uskrs festa i po pitanju nagrada ostanu „zajedno u Kristu“. 2013. godine na mjesto izvršnog direktora dolazi vlč. Saša Ilijić, dugogodišnji povjerenik za pastoral mladih Krčke biskupije, i sam glazbenik. On ponovno vraća natjecateljski karakter Uskrs festu. Oproštajni Uskrs fest vlč. Saše Ilijića zbog odlaska na novu dužnost tajnika mons. Ivice Petanjka, novog krčkog biskupa, bio je 2016. godine kada je u dvorani Lisinski priređen, pored festivalskog, i veličanstveni revijalni dio posvećen sv. Leopoldu Mandiću.

Zbog susreta Hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru 2017. godine Uskrs fest te godine nije održan. Sljedeće, 2018. godine, s novom ekipom koju je okupio don Mihael Mišo Prović, povjerenik za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije, Uskrs fest nastavlja svoj put. On postaje generalni direktor Festivala, umjetničko vodstvo preuzima Marija Husar Rimac, Slavko Nedić postaje izvršni direktor, a Duje Gale tajnik. Novi ljudi dolaze i s novim idejama te festival dobiva novi zamah.

Ista ekipa, želeći obilježiti jubilej 40 godina Uskrs festa, pripremila je i ovaj CD.

Uskrs fest, kao smotra glazbeno-duhovnog stvaralaštva mladih, bio je poprište raznolikih glazbenih stilova – od šansone i zabavne glazbe do različitih smjerova rocka (pop-rocka,  neoklasičnog rocka, heavy metala) zatim latino, disco, funky, techno stilova… Većina je pjesama namijenjena izvanliturgijskom izvođenju, ali je bilo i pokušaja da se preko Uskrs festa predstave skladbe koje bi mogle naći mjesto u slavljenju liturgije.

Svaki festival živi onoliko koliko i njegove pjesme, a iza Uskrs festa je ostalo jako puno dobrih pjesama koje se vrlo često mogu čuti ne samo na valovima Katoličkog radija, Radio Marije i Mir Međugorja nego i u programima drugih radiopostaja.

Ipak, za duhovnu glazbu, pa tako i Uskrs fest, vrlo je važno da pjesme zažive i budu prihvaćene i izvođene na susretima mladih jer njima su prvenstveno i namijenjene. Stoga se može konstatirati činjenica da Uskrs fest živi i nakon Festivalskog dana u KD Vatroslav Lisinski. Stoga svaki trud svih uključenih u realizaciju Uskrs festa od autora, izvođača, organizatora, tehničkog osoblja ima smisla.

U ovih 40 godina, odnosno 37. izdanja (uključujući i ovaj 2019. godine), na festivalu je izvedeno više od 500 pjesama. Albumi sa studijskim ili live pjesmama s festivala sustavno se objavljuju od 2002. godine. Snimke festivalskih pjesama pojedinih izvođača objavljivane su tek na samostalnim albumima izvođača, a to je posebice u ona prva vremena Festivala bila uistinu rijetkost. Stoga i ova kompilacija sadrži puno više skladbi iz tog drugog razdoblja. Želeći, povodom 40 godina Uskrs festa, predstaviti cijeli dostupni opus skladbi sa svih dosadašnjih 36 izdanja festivala ovu kompilaciju sam podijelio u tri cjeline.

– pobjedničke pjesme iz razdoblja od 2002. do danas,

– nagrađene skladbe od 1979. godine do 2001.,

– skladbe koje na Uskrs festu nisu pobijedile ili su ostale bez ikakve nagrade, ali su nadživjele vrijeme.

Slavko Nedić | Bitno.net