INTERVJU: ROBERT COLQUHOUN, '40 DANA ZA ŽIVOT'

Molit ćemo i biti zadnji znak nade za žene koje žele abortirati i prvi milosrđa za one koje su abortirale

Postoje vjernici koji misle da je molitva na javnom mjestu nešto „previše“, da. Ali, mi mislimo da je riječ o presudnom pitanju zaštite života nerođenih. I ta zaštita, koja se ostvaruje u duhu milosrđa i ljubavi, jest etos naše kampanje

ROBERT COLQUHOUN

Foto: 40daysforlife.com

U srijedu, na Pepelnicu, kreće nova kampanje molitvene inicijative ’40 dana za život’. Trajat će do Velikog tjedna. O inicijativi koja je zauvijek promijenila način na koji Hrvatska gleda na abortus pisali smo mnogo puta (recimo OVDJE i OVDJE). Nemojte niti za trenutak sumnjati da će nova kampanja pokrenuti novi val napada na molitelje ispred bolnica koji spašavaju život nerođenih. Na nju treba odgovoriti – a kako drugačije nego molitvom.

O hrvatskoj kampanji i njezinoj budućnosti razgovarali smo s Robertom Colquhuonom, međunarodnim koordinatorom molitvene inicijative. Englez koji je svojedobno organizirao molitvena bdjenja u žestoko sekulariziranoj Velikoj Britaniji danas organizira kampanje u preko 40 zemalja koje su uključene u molitvu. U Hrvatskoj je boravio kako bi raspravljao s vođama lokalne inicijative o daljnjim potezima.

– Vaš boravak u Hrvatskoj ponovno je u prvi plan istakao jednu važnu činjenicu. Hrvatska molitvena kampanja „40 dana za život“ jedna je od najuspješnijih na svijetu?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Da, Hrvatska je jedna od najuspješnijih europskih zemalja kada je u pitanju molitvena inicijativa „40 dana za život“. Primjerice, u Rumunjskoj i Španjolskoj u inicijativu je uključeno pet gradova, u Velikoj Britaniji 11, a ovdje u Hrvatskoj – 20. Prema mojim informacijama, abortusi u Hrvatskoj rade se na nekih 30 lokacija, a lokalna kampanja uspjela je organizirati molitve ispred većine tih lokacija. Riječ je o velikom postignuću.

Naša je ideja pomaknuti kampanju na iduću razinu akcije. U Sjedinjenim Državama ljudi koji su uključeni u organizaciju lokalne kampanje često su sudjelovali u stvaranju pro-life organizacija koje sada djeluju na razini saveznih država ili cijele zemlje. Pro-life pokret ima puno različitih aspekata i u toj borbi moguće je biti angažiran na nekoliko načina. Pri čemu moram napomenuti da mi nismo politička organizacija, dakle ne sudjelujemo izravno u političkim raspravama o pitanju abortusa.

Ovo što vidim ovdje u Hrvatskoj jest puno mladih punih entuzijazma angažiranih u tome i to je izvrsno. U drugim državama naše molitvene kampanje često su se jednim svojim dijelom pretvarale u inicijative za formiranje centara za pomoć trudnicama, moguće je da će se to dogoditi i u Hrvatskoj.

– Znači, kampanja u Hrvatskoj ide korak dalje?

Da. Treba znati da pro-life pokret ima svoje različite grane koji problemu abortusa pristupaju s različitih aspekata: od onih striktno političkih preko pastoralnih u kojima se pomaže trudnicama u problemima do onih edukativnih gdje treba upoznati javnost o tome što abortus doista jest. I svi ti aspekti jako su važni za uspješno djelovanje pro-life pokreta u cjelini.

Hrvatska je odradila sjajan posao po pitanju molitvi ispred bolnica i klinika. Kao što možemo svjedočiti te su molitve proširile svijest o zlu abortusa, dodiruju srca i um mnogih i mijenjaju živote te su mnoge majke zbog njih odustale od abortusa. One se moraju nastaviti i dalje širiti.

Istodobno, mislim kako je sada vrijeme da naša kampanja ovdje pokrene aktivnosti koje će pružiti pomoć i potporu trudnicama koje su u krizi i razmišljaju o abortusu. Da pojačamo taj aspekt našega djelovanja i pomognemo tim ženama kao istinski kršćani, bez osude. Bilo bi sjajno ako bi naša kampanja postala jednom od prvih adresa na koju će se žene u takvoj situaciji obratiti. Ovdje u Hrvatskoj već imate nekoliko udruga koje se bave upravo time – poput Udruge Betlehem patera Marka Glogovića.

Bit naše aktivnosti jest u organiziranju molitvi kojima pomažemo zajednicama koje se bore protiv abortusa. U nekim drugim zemljama događalo se da već postojeće pro-life organizacije organiziraju molitvenu kampanju „40 dana za život“ i te su organizacije već pomagale trudnicama u krizi. Kako će to točno biti ovdje u Hrvatskoj tek treba vidjeti.

– Dolazite iz Velike Britanije. Zemlje koja je jako sekularizirana i u kojoj se radi velik broj abortusa. Ali, kampanja je bila uspješna unatoč tim uvjetima?

Naša kampanja u Britaniji bila je doista fantastična. Podsjećam vas da govorimo o državi u kojoj se godišnje napravi oko 200.000 abortusa, državi koja je jako sekularizirana. Samo u Londonu 200 osoba dnevno napravi abortus. Organizirali smo čitav niz molitvi ispred bolnica gdje se rade abortusi, a u najuspješnijoj kampanji 24 žene odustale su od abortusa u razdoblju od šest tjedana. Mislim da smo svojim molitvama dodirnuli srca mnogih žena koje su shvatile da im nudimo ljubav i potporu, a ne osudu. Uspjeli smo svojim molitvama doći do tih žena, tamo gdje jesu.

Jedna od naših molitvi organizirana je ispred klinike za kasne pobačaje u zapadnom dijelu grada, u Twickenhamu. Klinika za abortuse smještena je u zgradi nekadašnjeg samostana i tamo se sada radi 8000 abortusa godišnje. Već tri godine organizirali smo molitvu ispred te zgrade, cjelodnevnu molitvu, i svjedočili smo tome kako je 300 žena u tom razdoblju odustalo od abortusa. Shvatili smo kako je taj čin molitve u javnosti čin svjedočenja koji djeluje na ljude. To smo shvatili, a shvatili su to i uprave klinika za pobačaje koji uporno pokušavaju da nas udalje što dalje od svojih objekata.

– Često se može čuti, kao kritika, da je kampanja „40 dana za život“ u svojoj izvedbi tipično „američka“ i da nije prikladna za druge zemlje i kulture. Kako to komentirate?

U Engleskoj je to često bila prva reakcija: Oh, to je nešto što je američki način borbe protiv abortusa.

Jedini odgovor koji se na to može ponuditi jest da je ovo međunarodna kampanja te iako je počela u SAD-u temelji se na jednostavnom konceptu koji je univerzalan. Molitva, post i zajednica koja pomaže trudnicama – to se može primijeniti svugdje na svijetu. Temeljna ideja jest pomoći kršćanima da se bore protiv abortusa u lokalnim zajednicama, a ova tri elementa koja sam spomenuo upravo to čine.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Mislim da imamo zanimljivu budućnost pred sobom. U kampanju će se uključiti nekoliko novih država i pred nama su velike mogućnosti.

Molitva je najmoćnije oružje i mislim da upravo ona može učiniti najviše za pro-life pokret. Ljudi koji dolaze na naša okupljanja potom tu molitvu nastavljaju u svojim obiteljima i na radnim mjestima. I to je najučinkovitiji način da se molitva za nerođene širi i da se srca i umovi mijenjaju.

– Ovdje u Hrvatskoj kampanja je doživljavala neugodna iskustva i lažne optužbe. Pretpostavljam da je to situacija kojoj ste svjedočili i u drugim državama?

Da, postoje ljudi koji misle da je takva molitva preagresivna. Mislim da je riječ o pogrešnoj interpretaciji i etosu kampanje „40 dana za život“. Mi nismo tamo da osuđujemo ljude i jasno dajemo do znanja kako je riječ o striktno kršćanskom pristupu koji se temelji na ljubavi prema svakome koga susretnemo.

U Britaniji su nas lažno optuživali za potpuno iste stvari – za navodno maltretiranje ljudi. U šest godina svoje aktivnosti nikada nisam vidio ili čuo da je neka osoba bila maltretirana. Postoje vjernici koji misle da je molitva na javnom mjestu nešto „previše“, da. Ali, mi mislimo da je riječ o presudnom pitanju zaštite života nerođenih. I ta zaštita, koja se ostvaruje u duhu milosrđa i ljubavi, jest etos naše kampanje. I mi mislimo da taj etos funkcionira jer smo vidjeli oko 12.000 žena koje su odustale od abortusa.

Zato vjerujem da trebamo ići na javna mjesta, moliti se i napraviti razliku po tom pitanju. Nikada nitko u povijesti naše kampanje nije bio uhićen niti se upustio u konflikt s nekim. Bilo je situacija kada su ljudi na mjestima naše molitve organizirali kontraprosvjede i bili jako glasni, bilo je napetih situacija, ali nikada nije bilo tučnjave.

Ne smijemo se bojati pomoći ljudima. Sv. Ivan od Križa je rekao: Tamo gdje nema ljubavi, daj ljubav i pronaći ćeš ljubav. To je ono što pokušavamo napraviti. Ne želimo maltretirati ljude, nego im pomoći.

– A kako komentirate prigovor koji se može čuti i od nekih kršćana koji smatraju da je molitva na javnom mjestu nešto što „nije u kršćanskom duhu“.

Da, to je još jedan čest prigovor. Doista, u Bibliji piše kako se trebamo moliti u četiri zida svoje sobe. Molitva na javnom mjestu može biti nekome čudna, možda čak i ekscentrična. Ali, riječ je o tome da takva molitva djeluje, a ovo je prevažno pitanje da bismo ga zanemarili.

Želimo biti zadnji znak nade onima koji idu na abortus ili pak prvi znak milosrđa onima koji su ga napravili. Da bismo to postigli, moramo biti vidljivi, na javnom mjestu. Ne možemo to uraditi iz svoje sobe. Ne zaboravimo – abortus je uzrok najvećeg broja umrlih na svijetu. Za takvo pitanje moramo biti spremni učiniti odgovarajući korak, čak i ako nas osuđuju zbog toga.

Pavao VI. je rekao kako moderan čovjek danas više sluša one koji svjedoče nego one koji naučavaju. Te ako sluša one koji naučavaju, onda je to zbog toga što su svjedoci. Svjedočanstvo je jako, jako važno i pripadnici naših kampanja mogli bi napisati knjigu o raznim susretima s ljudima koje su imali na ulicama, s ljudima koji su se zbog tih susreta promijenili. To ne bi bilo moguće napraviti iz vlastite sobe.

– Kada sam razgovarao s volonterima kampanje, puno njih mi je pričalo o pozitivnom djelovanju te vrste molitve na njih.

Da. Većina ljudi koji se mole u našim kampanjama pričaju o duhovnom rastu koji su iskusili kroz te molitve. Dakle, ne samo da spašavamo živote nego ljudi kroz te molitve duhovno rastu. U Britaniji smo imali vođu kampanje koji se molio tako jako da je dobio poziv (smijeh). I sada moramo tražiti drugog vođu. Puno parova su se upoznali preko naše kampanje.

Ljudi kroz molitvu na javnom mjestu stječu samopouzdanje u svom životu, a također osjećaju kako njihova duhovnost može imati utjecaj na društvo i mijenjati ga.

To su sve važne stvari koje pomažu duhovnom razvoju.

– Jedna od rasprava koja se u ovom trenutku vodi u pro-life pokretu jest na što treba usmjeriti svoja nastojanja: na promjene zakona ili promjene u kulturi koje će smanjiti broj abortusa. Kako to komentirate?

Svaka zemlja ima svoje zakone i svoju kulturu. Mi vjerujemo kako kultura formira zakone. Mi nismo politička organizacija, naše područje djelovanja je kultura. Vjerujemo kako treba krenuti od borbe protiv abortusa u lokalnoj zajednici, a potom će taj poticaj svakako dobiti i politički izraz. Naravno da je važno djelovati politički i takove skupine treba pomoći. Ali, ako ste previše fokusirani na politički segment, možete izgubiti polet. U Britaniji mnogi pokušavaju promijeniti zakon već godinama, ali bez uspjeha.

Skupine koje su danas na grassroots razini sutra će postati mainstream i one će određivati što će zakon sadržavati. Također, treba imati na umu kako u nekoj državi postoje zakoni koji zabranjuju abortus, a njihov broj je i dalje velik. Riječ je o tome da u njima postoji abortivna kultura protiv koje se treba boriti, baš kao i za donošenje pro-life zakona.

 

Goran Andrijanić | Bitno,net


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 24. veljače 2017.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Vjersko informiranje koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Možda vam se svidi