Preuzvišeni gospodine nadbiskupe mons. Dražene, apostolski upravitelju Biskupije Porečke i Pulske i koadjutoru Nadbiskupije splitsko-makarske;
preuzvišeni gospodine biskupe u miru mons. Ivane;
poštovani mons. Sergije, kancelaru Biskupije Porečke i Pulske;
dragi vlč. Darko;
draga sestra Marija;
draga subraćo svećenici i časne sestre;
dragi djelatnici u Biskupskom ordinarijatu;
poštovana braćo i sestre,

1.

dok sam se ovih dana intenzivnije molio i promišljao kako me je sveti otac papa Franjo imenovao nadbiskupom koadjutorom Zadarske nadbiskupije, i dok sam relativno brzo morao donijeti odluku o prihvaćanju ili neprihvaćanju imenovanja, navirale su mi u misli Isusove riječi koje sam izabrao za mladomisničko geslo. To su riječi koje je Isus izgovorio na Posljednjoj večeri apostolima – svojim prijateljima: „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne štogod ga zaištete u moje ime.“ (Iv 15, 16). U tim Isusovim riječima pronašao sam tada, i još uvijek pronalazim, izrečen cijeli moj život: moje postojanje, moju prošlost, moju sadašnjost, moju budućnost, moj duhovni poziv, moja životna opredjeljenja, moje životno poslanje, način mog rada i življenja, dapače, smisao cijelog mog života.

Od najranijeg djetinjstva u meni je postojala želja biti svećenik. Ta je želja bila presudna u odluci da krenem u sjemenište i snažna motivacija u pripremi za svećeništvo. Dugo vremena nisam mogao sebi objasniti otkud i zašto ta jaka želja za svećeništvom. Nakon niza godina razmišljanja, molitve, duhovnog vodstva i teološkog studija, uvjerio sam se da je to način na koji me dobri Bog poziva u svećeništvo. Prepoznao sam i prihvatio ovu želju za svećeništvom kao dar i otajstvo, kao Božji glas u mojoj duši i otkrio se u Isusovim riječima: „Ne izabraste vi mene nego ja izabrah vas“ (Iv 15, 16). Za ovaj dar, milost, poziv i poslanje dobrome sam Bogu neizmjerno zahvalan. Zahvalan sam Bogu što sam mogao upoznati Krista, najdragocjenije i jedino blago Crkve i biti dionik u njegovom svećeništvu.

Za mene je sve ovo čudesno djelo Božje dobrote, djelo poziva i životnog poslanja.

I sada opet nešto čudesno, ali sasvim suprotno od moje želje za svećeništvom. U utorak, 29. ožujka 2022. primio sam usmenu i pismenu obavijest preko apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj mons. Giorgia Lingue, kako me sveti otac papa Franjo imenovao nadbiskupom koadjutorom Zadarske nadbiskupije. Nakon razmišljanja, molitve i neprospavanih noći, u savjesti nisam mogao odbiti ovo imenovanje. Prihvatio sam imenovanje od Svetog Oca kao novi Božji poziv, novi način Božjeg poziva i poslanja preko Crkve – Tijela Kristova, „da idem i rod donosim“ (usp. Iv 15, 16). Prihvatio sam imenovanje iz poslušnosti prema Kristu, Crkvi i svetom ocu papi Franji koji predvodi Crkvu naših dana. U pismu kojem sam uputio Svetom Ocu 31. ožujka ove godine izrazio sam svoju punu svijest kako je biskupska služba, osobito u naše vrijeme, istovremeno dar ali i velika odgovornost pred kojom osjećam svoju potpunu nedostatnost. Znam da neću biti sam u ovom novom poslanju i služenju i stoga se oslanjam na Božju pomoć, vodstvo Duha Svetoga, molitve i plodnu suradnju svih Bogu posvećenih osoba kao, vjernika laika i ljudi dobre volje osobito Zadarske nadbiskupije.

2.

U ovoj prigodi objave mog imenovanja nadbiskupom koadjutorom zadarskim iz sveg srca želim Bogu zahvaliti za nebrojne milosti koje sam primio tijekom života. Naš je dragi blaženik Miroslav Bulešić o svom 25. rođendanu zapisao u svoj dnevnik: „Svršavam danas 25 godina života. Smućujem se u sebi, kad pomislim na premnoge milosti, što si mi Ti, o Bože, kroz tolike godine podijelio…“ (Baderna, 13. svibnja 1945.) Ako bl. Miroslav može reći za svojih 25 godina „da mu se smućuje zbog premnogih milosti koje je primio“ u dvadeset i pet godina života, što bih tek ja trebao reći za svoju šezdeset i jednu godinu života?

Najkraće: Bogu hvala za moje pokojne roditelje Josipa i Mariju (Josipu) preko kojih sam primio život, koji su me voljeli, hranili, odgajali, pomagali školovati, te s ljubavlju i radošću pratili u svećeničkoj službi. Bogu hvala za moju sestru Mariju, brata Vjekoslava i pokojnu braću Đina i Josipa. Bogu hvala za sve članove ostale moje obitelji i rodbine. Hvala Bogu za mog pokojnog župnika, preč. Petra Pahovića, koji je prepoznao moj poziv i kao župnik pratio me od upisa u sjemenište u Pazinu sve do mlade mise u Sv. Ivanu i Pavlu. Hvala Bogu za pokojnog biskupa mons. dr. Dragutina Nežića koji me je rado primio u sjemenište i bogosloviju i pratio sve do đakonskog ređenja. Hvala Bogu za pokojnog biskupa mons. Antuna Bogetića koji mi je podijelio sakramente đakonata i prezbiterata te povjerio prve službe. Hvala Bogu za biskupa mons. Ivana Milovana i nadbiskupa mons. dr. Dražena Kutlešu s kojima sam rado surađivao u raznim službama koje su mi povjerili. Bogu hvala za moje odgojitelje u sjemeništu, sve nastavnike, učitelje, profesore, časne sestre i mnoge vjernike laike koji su mi mnogo pomogli u životu. Hvala Bogu za moje kolege i prijatelje s kojima sam mogao dijeliti „radosti i nade, žalosti i tjeskobe“ (GS 1) života. Hvala Bogu i za sve ostale znane i neznane molitelje i dobročinitelje. Hvala Bogu za sve nebrojne milosti koja sam primio a koje nije moguće niti nabrojiti.

3.

I ovom prigodom, od srca, još jednom, zahvaljujem svetom ocu papi Franji na iskazanom povjerenju. Zahvaljujem i svima koji su na bilo koji način sudjelovali u procesu mog imenovanja nadbiskupom koadjutorom zadarskim.

Hvala vama biskupe Ivane i nadbiskupe Dražene za razumijevanje, pomoć i suradnju u službama koje sam obavljao.

Hvala vama braćo svećenici na zajedništvu, prijateljstvu i uzajamnoj brizi za dobro naših vjernika.

4.

Ovih dana u mislima i molitvi intenzivno sam povezan i s Crkvom u Zadarskoj nadbiskupiji.

Upućujem u ovoj prigodi najprije najsrdačnije pozdrave preuzvišenom gospodinu mons. dr. Želimiru Puljiću, nadbiskupu zadarskom i predsjedniku Hrvatske biskupske konferencije.

Oče Nadbiskupe, izuzetna mi je čast što ću, ako Bog da, biti Vaš suradnik i iz Vašeg bogatog iskustva učiti i pomagati u pastirskoj službi u Crkvi koja živi u Zadarskoj nadbiskupiji. Uz Vaš nadbiskupski grb stoji geslo „unitas, libertas, caritas“ („jedinstvo, sloboda, ljubav“). Vjerujem da će upravo ove evanđeoske vrijednosti biti temelj i motiv naše suradnje i zajedničkog poslanja za slavu Božju, spasenje naših duša, duša onih koji su nam povjereni i opće dobro svih ljudi koje Gospodin stavlja na put našega života.

Preko Vas, oče nadbiskupe, pozdravljam svu subraću svećenike, redovnike i redovnice, bogoslove i sjemeništarce, kao i sve Bogu posvećene osobe vaše, naše Zadarske nadbiskupije.

Srdačan pozdrav upućujem svim djelatnicima i suradnicima svih institucija Zadarske nadbiskupije.

Pozdravljam članove svih župnih zajednica, pokreta, karitativnih, katehetskih i duhovnih aktivnosti koje žive i djeluju u župama Zadarske nadbiskupije.

Pozdrav upućujem svim obiteljima: očevima i majkama, bakama i djedovima, djeci i svim mladima.

Osobito srdačno pozdravljam sve bolesne, nemoćne, invalide, starije, usamljene, siromašne, prognane…

Pozdravljam sve vjernike pravoslavne i drugih vjeroispovijesti.

Pozdravljam također i predstavnike društvene i političke vlasti; sve djelatnike kulturnih, prosvjetnih, socijalnih, zdravstvenih, gospodarskih i svih drugih djelatnosti na području Zadarske nadbiskupije.

5.

Novu službu povjeravam zagovoru nebeske Majke Marije, svetom Josipu, zaštitniku Crkve i hrvatskoga naroda, svetim zaštitnicima Zadarske nadbiskupije: svetoj Stošiji, svetom Šimi, svetom Krševanu i svetom Zoilu. Molim za pomoć i zagovor u novoj službi i sv. Mavra, porečkog biskupa, svetu Eufemiju, bl. Miroslava Bulešića i sve druge svece, mučenike i blaženike osobito Crkve u Biskupiji Porečkoj i Pulskoj i Zadarskoj nadbiskupiji.

6.

Blagoslovljen vam svima bio nadolazeći Uskrs. Svjetlo uskrsloga Krista neka nas obasja da živimo u nadi koja nam je u Uskrslom Gospodinu darovana.

Molim se za vas.

Molite se za me.

Molimo se za mir u Ukrajini i cijelom svijetu.

Hvala vam.

Bog vas blagoslovio.