Nagrađivana vrhunska liječnica i udovica hrvatskog političara Vlade Gotovca Simona Šandrić Gotovac nakon kratke je i teške bolesti preminula u ponedjeljak ujutro u Splitu.

Liječila je kardinala Franju Šepera, sv. Pavla VI., sv. Ivana Pavla II., a bila je profesorica kardiologije na Katoličkom sveučilištu Svetog Srca, te istodobno šefica Odjela za neinvazivnu kardiološku dijagnostiku u sveučilišnoj Polikliničkoj bolnici Agostino Gemelli, najglasovitijoj zdravstvenoj ustanovi u Rimu, naveo je Inoslav Bešker za Jutarnji list. Autorica je nepreglednog niza znanstvenih i stručnih članaka, spada u pionire sportske kardiologije u Europi i ehokardiografije u Italiji, a bila je članicom Rimske akademije medicinskih i bioloških znanosti te Akademije 500.

Poznato je da je pružila prvu liječničku pomoć sv. Ivanu Pavlu II. kada je teško ranjen vatrenim oružjem u atentatu 13. svibnja 1981. Poljskoj novinarki Anni Gawel nešto je detaljnije 2018. ispripovjedila taj splet okolnosti, uslijed kojih je i kasnije bila članica medicinskog tima koji se starao za sv. Wojtyłu, prenosi Jutarnji list:

“Taj sam dan, kao mladi kardiolog, bila u bolnici Gemelli na dežurstvu, kada smo neočekivano primili vijest da je počinjen atentat na Svetog Oca i da je ustrijeljen na Trgu svetog Petra. Uprava Poliklinike odmah nas je stavila u stanje najveće pripravnosti. Bila sam i dio medicinskog tima koji je čekao dolazak ranjenog Svetog Oca. Nitko nije znao koliko je teško ozlijeđen i u kakvom je stanju. Bili smo spremni i operacijska sala je također bila pripremljena jer se znalo da će biti potrebna operacija.” Kad su ambulantna kola dovezla teško ranjenog Papu, doktorica Šandrić je priskočila i uhvatila ga za ruku, što je i inače bio njezin način kontakta i s pacijentom i sa studentom: “Ležao je na nosilima i stenjao od silnih bolova. Imao je unutarnje krvarenje jer mu je metak ušao u trbušnu šupljinu i izašao sa stražnje strane. Nakon što sam ga uzela za ruku, nagnula sam se nada nj i rekla: ‘Sveti Oče, hrabro! Samo hrabro! Sve će biti u redu. Majka Božja će pomoći i spasiti.‘ Onda sam počela moliti na hrvatskome… Znala sam da Papa zna moj jezik. Studirao je u Rimu na Papinskom sveučilištu sv. Tome, poznatome i kao Angelicum. Kad je studirao, još nije postojao Poljski kolegij, pa je smješten u Hrvatski kolegij. Naučio je brzo jezik i upoznao probleme s kojima se suočavala Hrvatska…”

Od ulaza za ambulantna vozila do operacijske sale bilo je i 200 metara hodnikâ. Doktorica je, držeći Papu za ruku, molila: “Majko Božja, pomozi! Majko Božja!”, a sv. Ivan Pavao II je za njom ponavljao, također hrvatski, “Majko Božja, majko Božja!” – dok ga nisu uspavali za operaciju.

“Bio je nevjerojatno blijed od gubitka puno krvi, pa smo pokušali djelovati vrlo brzo. Kardiološki sam ga pripremila za operaciju: spojila sam elektrode da vidim kakav mu je ritam srca. Imao je aritmiju, fibrilaciju atrija i to je trebalo hitno riješiti. Kada smo sredili aritmiju, moglo se krenuti s operacijom koju je prvi izveo prof. Francesco Crucitti, a zatim prof. Aurelio Picciocchi, koji je tada bio mlad, vrlo vješt kirurg. Kad je operirao, činilo se da veze. Osim spretnosti, odlikovala ga je i brzina, što je bilo iznimno važno. Papi je dao izrezati jedan dio crijeva – točno 78 cm – jer je bio potpuno izrešetan metkom. Zatim su njegova dva kraja spojena i zašivena. Uvjerena sam da je, s medicinskog gledišta, Sveti Otac odlično prošao s tom operacijom zahvaljujući kirurškoj vještini tog profesora, koji je sada u mirovini”, evocirala je Simona Šandrić Gotovac prije četiri godine Anni Gawel.

Rođena u Sinju 19. kolovoza 1941. godine, Simona Šandrić je još kao sasvim mlada djevojka imala vrlo jasan poziv da se posveti bližnjemu, koji je realizirala na dvjema paralelnim razinama: na duhovnoj je pristupila Školskim sestrama franjevkama u Splitu, a na stručnoj je studirala medicinu, koju je i diplomirala na rimskome Medicinskom fakultetu Agostino Gemelli Katoličkog sveučilišta Svetog Srca. Uz praksu u istoimenoj polikliničkoj bolnici – poznatoj u svijetu i po tome što se ondje liječe pape – specijalizirala je na tom fakultetu kardiologiju. Usavršavala se u SAD-u: na Loyolinu medicinskom fakultetu u Chicagu sportsku kardiologiju, a u Indianapolisu u ehokardiografiji (ultrazvučnom pregledu srca) kod Feingenbauma Harveya, “oca ehokardiografije”, koju je prakticirala, među inima, i na Klinici Mayo, i na washingtonskome Georgetownskom sveučilištu.

Vladu Gotovca, tada već udovca i ozbiljno oboljela, kao liječnica je upoznala u Rimu 1990-ih. “Kad sam čitala njegove pjesme, nije mi moglo pasti na pamet, ni u najdaljoj pomisli, da ćemo se jednom sresti i vjenčati”, rekla je kasnije Šandrić Gotovac, koja se i nakon suprugove smrti brinula za očuvanje njegove intelektualne i umjetničke baštine.