Ljutiš se na njega, zbunjuje te, prkosi, vrijeđa, krivo govori, gazi tvoje svetinje, druge ponižava, spletkari… Uznemirava te, bjesniš i ne možeš ga vidjeti ni čuti, niti s njim povezati ikakvu dobru riječ. A onda otkriješ u njemu patnju, vidiš kako proživljava muku, napade, i kako suosjeća, ima neke vrijednosti. Do nekoga mu je istinski stalo… Opa, pa to je tvoje.

Tada osjetiš potrebu sve ono prije propitati, pa počneš i navijati za to da si bio u krivu, i za to da se pokaže da je zapravo čovjek sa srcem od mesa. Pa – ako je tako – da ga onako – prepoznavši u njemu brata – pošteno izgrliš, obogaćen čovjekom.

A što ako si u krivu? Pa, nisi. Barem si prevalio put od pakla netrpeljivosti do raja praštanja.

Ljutiš se na njega, zbunjuje te, prkosi, vrijeđa, krivo govori, gazi tvoje svetinje, druge ponižava, spletkari……

Objavljuje Pater Ike ManduricČetvrtak, 6. kolovoza 2020.