Stručnim skupom održanim u kapitularnoj dvorani Samostana sv. Frane u Cresu, u nedjelju 3. studenoga obilježena je 75. obljetnica mučeništva fra Placida Cortesea, redovnika rođenog u Cresu 1907. godine kojeg su u Trstu 1944. mučili i ubili gestapovci, javlja IKA.

Na početku je okupljene pozdravio gvardijan fra Vitomir Glavaš i naglasio da „svako nastojanje, pa tako i ovaj skup pridonose kauzi za proglašenjem blaženim sluge Božjega fra Placida“. Predstavio je sudionike skupa fra Ljudevita Maračića, autora dviju biografija o fra Placidu, vjeroučiteljicu Katicu Dessardo koja godinama promiče glas o fra Placidu, te novinara Ivu Jevnikara za kojeg je rekao da je „najzaslužniji što imamo slugu Božjeg fra Placida“.

Fra Ljudevit Maračić je objasnio je kako je saznao za životni put i mučeničku smrt svog subrata. „Naišao sam na knjigu na talijanskom jeziku o fra Placidu i oduševio se. Planirao sam ju prevesti na hrvatski jezik, ali ipak sam se odlučio da na tim temeljima napišem prvi životopis na hrvatskom kojeg sam naslovio ‘Heroj i mučenik’. U drugoj knjizi sam opisao njegovo redovništvo zbog kojeg je činio to što je činio. Naslovio sam je ‘Creski Kolbe’, čime sam htio naglasiti da je Cres u svojoj povijesti dao puno značajnih ljudi, četiri generala reda, 22 provincijala, biskupe i jednog od najvećih glazbenika svog vremena, fra Bernardina Rizzija. Među njima se posebno ističe fra Placido kao uzor svetosti jer je, kao i Kolbe u Auschwitzu, dao svoj život iz čiste kršćanske ljubavi prema nepoznatom čovjeku“, rekao je fra Ljudevit i poručio Crešanima da čitaju o fra Placidu jer taj čovjek to zaslužuje.

Potom su učenice creske OŠ Frane Petrića, Ingrid i Tereza Surdić, uz pomoć svoje učiteljice povijesti Marijele Nedić, predstavile dvogodišnji školski projekt „Budući creski svetci“ u kojem istražuju i javnosti prikazuju živote dvaju sluga Božjih rođenih u Cresu, benediktinke s. Giacome Giorgie Colombis i franjevca fra Placida Cortesea. Prošle školske godine učenici su upoznali život u creskom benediktinskom samostanu, proučili život s. Giacome Giorgije te svoja saznanja predstavili Crešanima. Ove godine slično planiraju s fra Placidom Corteseom kako bi i njegov životni put približili sugrađanima.

Školski projekt o fra Placidu predstavila je i Katica Dessardo, vjeroučiteljica u talijanskim školama u Rijeci, koja sa svojim učenicima od 2008. godine istražuje slugu Božjega Placida Cortesea i povijesne okolnosti u kojima je djelovao i žrtvovao se.

Ivo Jevnikar, novinar i publicist iz Trsta, detaljno je izložio životni put fra Placida Cortesea od rođenja i djetinjstva u Cresu, preko školovanja i ređenja u Italiji, do boravka u Padovi gdje je počeo najplodniji dio njegovog života kao novinara, urednika i direktora svih izdanja izdavačke kuće „Messaggero di s. Antonio“. Opisao je i njegovo protunacističko djelovanje tijekom kojeg je spasio na stotine Židova, ali i Hrvata, Slovenaca i Srba te drugih protivnika režima. Objasnio je i postupak za proglašenje blaženim koji je službeno započeo u Trstu 2002. godine, a sljedeće godine svoj bi sud trebala izreći Teološka komisija Kongregacije za kauze svetaca.

Skup je zaključio fra Josip Blažević, provincijal Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca: „Zadivljen sam svime što smo čuli i vidjeli da radite kako bi se proširio glas o svijetlom liku fra Placida Cortesea. Papa Franjo u Sarajevu je rekao: ‘Narod koji zaboravlja svoju povijest nema budućnosti’. Važno je da se sjećamo svojih velikana i na njihovim primjerima osvježimo svoju vjeru“, rekao je o. Blažević.

Skupu je prethodila misa u samostanskoj crkvi koju je predvodio provincijal Blažević. U propovijedi je naglasio da je fra Placido Cortese bio velik čovjek u teškim vremenima. „Čovjek koji je izložio svoj život da spasi bližnjega. I kad su mu subraća u Bazilici prigovarali da ih sve ugrožava pred nacistima svojim djelovanjem, ustrajavao je u služenju dobrom. I njegovo se ime ne zaboravlja. Ne može se bez patnje i križa, žrtve i odricanja postati velik. Reći će sveti Pavao da Bog onima koji ga ljube i zlo okreće na dobro. I totalitaristički režimi i diktature, nacizam, fašizam i komunizam, kakvi god bili i koliko god štete napravili, u prvi plan su stavili one koji su bili potpuno Božji. One koji su pokazali što se može napraviti u bunkeru u Auschwitzu poput Maksimilijana Kolbea, ili poput Alojzija Stepinca i mnogih drugih, ako smo Božji, ako smo uistinu njegovi, ako nas njegova riječ pokreće“, naglasio je o. Blažević. U ozračju svetkovine Svih svetih podsjetio je da je „poziv na svetost svakog od nas imperativ, a ne alternativa. Ne budete li sveti, nećete ući u Kraljevstvo Božje, tamo ne možete prošvercati sebičnost“.

Na kraju mise blagoslovljena je nova slika fra Placida Cortesea, djelo akademskog slikara Zorana Homena.

Tko je bio fra Placido Cortese?

Prema Wikipediji, fra Placido Cortese rođen je u Cresu, 1907. godine, kao Nikola Matej Cortese. Otac mu je bio Talijan Matej Cortese, a majka Hrvatica Antonija, djevojački Bataja. Pohađao je školu na Cresu do kraja Prvog svjetskoga rata 1918., kada je škola ukinuta. Ušao je u Sjemenište franjevaca konventualaca u talijanskom mjestu Camposampieru kod Padove 1920. godine. Mladu misu služio je na Cresu 1930. godine, a kasnije je poslan u Padovu, da bude ispovjednik u glasovitoj bazilici sv. Antuna Padovanskoga.

Uz redovite svećeničke obveze i dužnosti sedam godina upravljao je mjesečnikom “Messaggero di sant’Antonio” (Glasnik sv. Antuna), povećavši mu nakladu sa 300.000 na 800.000 primjeraka mjesečno, usprkos Drugome svjetskom ratu. Poput Kolbea, osnovao je i provincijsku tiskaru da bi izdavalaštvo olakšao i još više proširio. Napisao je brojne članke, pisma i propovijedi, a često je i fotografirao, piše na službenim stranicama Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca.

Ostao je uvijek povezan sa svojom domovinom, osobito s članovima obitelji, sestrom i rodbinom u rodnome Cresu. Blag, jednostavan i osjetljiv za potrebe bližnjih, uskoro je postao idealna osoba za pomoć izbjeglicama, prognanicima, interniranim i zatvorenim osobama na području Veneta. S mrežom suradnika organizirao je i pomagao u spašavanju prognanih Hrvata, Slovenaca, Čeha, Slovaka, Židova, zarobljenih savezničkih pilota i drugih osoba kojima je bila potrebna pomoć u bijegu pred nacističkim progonom.

13. listopada 1944. dvojica prijatelja i suradnika su ga izdala i predala nacistima. Od tada mu se izgubio svaki trag. Tek poslije nekoliko desetljeća istraživanja otkriveno je da je odveden u Trst u sjedište Gestapa. Bio je podvrgnut ispitivanju i okrutnom mučenju, da bi otkrio svoje suradnike. Prema svjedočenju onih koji su ga vidjeli u Trstu, mučitelji su mu iskopali oči i odrezali jezik, ubivši ga mučenjem prvih dana studenoga 1944., u njegovoj 37. godini života. Tijelo mu je vjerojatno spaljeno u obližnjem krematoriju.

Njegova ljubav prema bližnjima, do smrti koje se nije bojao i od koje nije bježao, samo da pomogne onima koji su u nevolji, siguran je znak da se radi o čovjeku, svećeniku i fratru koji će uskoro biti proglašen blaženim, a potom i svetim.

Bitno.net