Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj Giorgio Lingua održao je u nedjelju, 31. kolovoza propovijed u Pleternici povodom proslave 70. obljetnice štovanja Gospe od Suza i 20. obljetnice proglašenja crkve biskupijskim svetištem.

Tijekom propovijedi, nuncij je govorio o povijesti pobožnosti i njenom širenju u Hrvatsku, a posebno snažno bilo je njegovo obraćanje domaćim svećenicima koje u nastavku prenosimo. Cjelovitu propovijed, pak, možete pročitati OVDJE.

Tijekom godina, ovo je mjesto postalo svjetionik tisućama hodočasnika u potrazi za utjehom. Samo u 2009. godini, prigodom Svećeničke godine, dosegao je brojku od 100.000!

Impresivno! I zanimljivo: rekord posjećenosti u Pleternici zabilježen je upravo u godini koju je Crkva posvetila svećenicima!

Zar nas ovo ne potiče na razmišljanje? Govori se da su svećenici ljubljeni Gospini sinovi. Možda su upravo stoga svećenici oni zbog kojih Gospa najviše plače kada iznevjere svoje poslanje, ali su također i oni zbog kojih plače suze radosnice kada, u vjernosti svojemu poslanju, postaju oruđe Božje milosti.

Dopustite mi da uputim nekoliko riječi svećenicima ove biskupije i cijele Hrvatske.

Ovdje, pod plaštem Gospe od suza, potičem vas: ne bojte se doći k ovoj Majci plakati zbog svojih grijeha. Nebeska nas Majka ne osuđuje, Ona plače s nama. Ako imamo hrabrosti isplakati suze pokajanja, Ona će nam nadahnuti i prikladne riječi i dat će nam potrebnu snagu da zatražimo oprost od onih koje smo povrijedili, zlostavljali ili čak zloupotrijebili.

Samo onaj koji ima hrabrosti zaplakati, priznajući svoje pogreške, može započeti novi život i, moleći za oprost, može se nadati, barem djelomičnom, iscjeljenju rana koje je nanio.

Dragi svećenici, suze su poput drugoga krštenja: mogu oprati blato naših grijeha!

Dostojanstvo onih koje smo omalovažili može se povratiti ako imamo hrabrosti kleknuti, sa suzama u očima, duboko se pokajati, spremni podnijeti odgovarajuću kaznu, u nadi da ćemo popraviti, barem malo, zlo koje smo učinili.

Neka nitko ne misli: „Pa nije tako strašno to što sam učinio!“ Ne, nije na nama da mjerimo zlo koje činimo, mjeri ga onaj koji ga podnosi! Možda nam neće svi biti spremni oprostiti, ali barem im dajmo priliku da to učine. Samo ćemo tako vratiti dostojanstvo onima kojima smo ga oduzeli, a i naša će sramota zbog počinjenog zla biti izliječena primljenim oprostom.

Svi smo mi, u to sam siguran, iskusili moć suza! Suze boli ili suze radosnice, uvijek otkrivaju srce osjetljivo prema braći, posebno spremno na pomirenje.

Dozvolite mi još jednu digresiju. Kada sam radio u Vatikanu, bavio sam se nekim zemljama, među kojima i Haitijem na Karibima, jednom od najsiromašnijih zemalja na svijetu. Jednog me dana Apostolski nuncij na Haiti pozvao da održim duhovne vježbe, u trajanju od pet dana, redovnicima i redovnicama lokalne kongregacije: maloj braći i sestrama Charlesa de Foucaulda. Cijelo su vrijeme bili u šutnji, čak i za vrijeme obroka. Trećeg dana, tijekom doručka, osnivač te kongregacije, brat Armand, briznuo je u plač. Jedan za drugim, svi prisutni, bilo ih je 30-40 počeli su plakati. Nakon doručka sam u hodniku sreo jednoga od njih koji mi je rekao: „Nikada prije nismo vidjeli brata Armanda da plače, on je snažan čovjek! Dok smo svi plakali, moj me  je susjed upitao: ali zašto plačemo? Ja sam mu odgovorio da ne znam, ali znam da je sve milost!“

Bilo je to uistinu iskustvo milosti. Kasnije mi je brat Armand priznao da ga je posebno dirnulo ono što sam rekao o majčinstvu Crkve i Božjoj ljubavi za svakoga, čak i kada nas stavlja na kušnju. Imao je problema s Rimom oko priznanja svojeg Djela i nikada nije mogao zamisliti – nastavio je – da će upravo iz Vatikana doći netko tko će ga pomiriti s Majkom Crkvom, u koju je uvijek vjerovao, ali čiju ljubav nije više osjećao.

U drugom čitanju, uzetom iz Otkrivenja, čuli smo obećanje: …i Bog će otrti svaku suzu s njihovih očiju (Otk 21,3-4). Ovo je obećanje već počelo.

Svaki put kada uspijemo oprostiti i zamoliti za oprost, osjećamo blizinu neba i Bog briše naše suze Marijinom nježnošću.

Braćo i sestre, ponavljam svima: nemojmo se sramiti plakati; darujmo Gospi naše suze. Zajedno s njezinima, sam će ih Bog obrisati!

A kada susretnemo nekoga tko pati, imat ćemo i mi snage ostati, ne okrenuti glavu na drugu stranu, kao što je Ona učinila pod križem. Jer tamo gdje se plače s ljubavlju, Bog već priprema radost koju nitko neće moći oduzeti, jer koji siju u suzama, žanju u pjesmi.

Sveta Marijo od suza, moli za nas!

Amen.