Foto: IKA

Foto: IKA

Gospićko-senjski biskup Mile Bogović uputio je svećenicima, redovnicima i vjernicima biskupije korizmeno-uskrsnu poslanicu u Godini vjere.

“U ovoj poslanici želim istaknuti da je korizma već od početka zamišljena kao posebni tečaj vjere, najprije za katekumene, a potom i za sve vjernike. Kada se zajednica sastajala, slavio se spomen na Kristovu smrt i uskrsnuće. Kršćanska zajednica gajila je također spomen na one, čija je smrt bila slična Kristovom umiranju. Zato su ih popisivali. Kršćanstvo je, s vremenom, proželo i običaje naroda. Običaji i razne vjerničke predaje bili su poput posuda u kojima je prenošena vjera s koljena na koljeno. Zato je za život vjere vrijedno upoznati te običaje”, poručio je biskup Bogović, posebno istaknuvši potrebu popisivanja vjerskih običaja.

Istaknuo je značenje popisivanja žrtava i svjedoka vjere. Izgradili smo Crkvu hrvatskih mučenika na Udbini. Ona, u jačanju takvog kršćanskog vrijednosnog sustava, ima posebnu važnost ne samo za našu biskupiju, nego za cijelu Crkvu u Hrvata. Ona je propovjedaonica s koje, posebno među Hrvatima, odjekuje poruka o Kristovoj i vjerničkoj patnji kao spasonosnom trpljenju. Pokrenuli smo inicijativu da se cijela naša povijest promatra pod vidom spasonosne patnje koja nas vodi prema konačnoj pobjedi. U njoj se posebno sjećamo svih onih koji su na ovim našim hrvatskim prostorima svoje tijelo i svoju krv prikazali za spasenje drugih. Želimo današnjem naraštaju otkrivati tragove mučeništva u našoj kršćanskoj prošlosti. Sada smo posebno zauzeti traženjem mučeničkih tragova u stradanjima u tijeku II. svjetskog rata i poraća. U tu svrhu postoji Komisija za hrvatski martirologij iza koje stoje biskupske konferencije Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Nastojite svi pribaviti što više točnih podatke o svojim stradalima i pomozite župniku, odnosno njegovom povjereniku, da se sve to zapiše i sačuva, pozvao je biskup u poslanici.

Vjera nije nešto što teče do mene i onda stane. Ona, poput rijeke, treba teći dalje, napajati, čistiti, oplođivati druge živote. Vjera je voda koja uvire u život vječni. Voda je u liturgiji snažan simbol vjere koja se prenosi, koja teče i nikada ne smije završiti uvirom u privatnost, postati privatna stvar; da uvijek ostane “voda živa” a ne suho riječno korito ili mrtvi kanal. Vjerski običaji također su te prenosnice i propusnice vjere u novo vrijeme i u nove naraštaje. Zato će njihovo bilježenje i pamćenje biti oživljavanje vjere naših starih i putokaz novim naraštajima, zaključuje biskup Bogović. (ika/bitno.net)