Grkokatolički svećenik Zoran Vladušić, svećenik Križevačke eparhije, objavio je na svom Facebook profilu status u kojem je komentirao zbivanja oko tragičnih događanja u Zadru gdje je godinu dana jedna djevojka bila grupno silovana u nekoliko navrata.

Vladušićev status bio je usmjeren na neke izjave povodom tih događanja.

Svećenik je napisao:

“Za jednim obiteljskim ručkom, prije obraćenja, a tijekom srednje škole, netko je nešto spomenuo Crkvu. Ja sam taj čas podemonio i počeo takve bljuvotine o Crkvi pričati da su i moji sustolnici, inače ne baš neki vjernici, ostali šokirani i počeli me smirivati i stišavati.

E sad, kako je došlo do tog incidenta i kako općenito kod mladih, pa i starijih, dolazi do bunta protiv Crkve i na kraju krajeva protiv Boga samoga? Stvar je kompleksna, ali evo nekih od uzroka.

Prvo, tu su duhovne rane zbog kojih čovjek stvara krivu sliku Boga i svega povezanog s njime i ulazi u bunt protiv njega, jer on je dopustio da ti se dogode neke loše stvari u životu. O tome više u prilogu jer je opširna tema.

Drugo, odrasli daju loš primjer i zapravo ne drže do vjere, a šalju te u Crkvu i kao slave sakramente i blagdane, pa stekneš dojam da je vjera neka površna i licemjerna priča. Tu se uklapaju i sablazni koje dolaze od klera i “uzornih vjernika”.

Treće, što si više u grijehu, to ti se više povećava netrpeljivost prema svemu što je Božje. Nije slučajno da opsjednuti burno reagiraju na posvećene predmete, osobe, mjesta… Mnogi nisu opsjednuti, ali su isto prožeti duhom grijeha, duhom koji je suprotan Božjemu, pa otuda i reakcije.

I četvrto, a što bih posebno danas istaknuo, jest stvaranje slike o Crkvi putem medija, u kojima se sustavno događa “prekomjerno granatiranje” Crkve i vjere i Boga. I onda ti se to taloži godinama uz ove prethodno navedene faktore, dan po dan uvijek nešto i na koncu, a da nisi ni svjestan točno zašto, odjednom mrziš Crkvu. Baš ju mrziš! Zapravo ne Crkvu, nego ono što mediji predstavljaju da Crkva jest, ali tebi je svejedno jer ne znaš razliku.

Savršen primjer toga medijskoga ogađivanja događa se i ovih dana, a povodom slučaja višestrukog silovanja, prijetnji i nasilja u Zadru. Tako Predrag Matić kaže nešto u stilu: “Kladim se da svi silovatelji imaju sve sakramente”. Što znači i čemu služi ta izjava, osim da se svetinju stavi u jedan kontekst koji ju ogađuje? Zločin čovjek čini unatoč tome što je slika Božja, unatoč razumu i savjesti, pa tako i unatoč sakramentima i vjeronauku, a ne zbog njih! Drugo, kad bi se sakramenti dijelili po strožim kriterijima, sasvim je izvjesno da bi Matić i njegovi prvi digli hajku “protiv diskriminacije u Crkvi” ili nešto slično.

Nadalje, a na istu temu, Zoran Šprajc sinoć kaže: “Uz ovaj val civilizirane Hrvatske koji glasno preko medija buči prema zadarskom sudu, postoji i onaj drugi val primitivne, šerijatske, katotalibanske Hrvatske koji se upravo u ovom trenutku valja prema silovanoj djevojci i u sebi potiho tutnji – sama je to tražila”.

Odvratno. Baš odvratno. Marin Miletić je snimio na tu temu video, Facebook je pun katoličkih žaljenja i osuda tog gnjusnog čina, Narod.hr prenosi da je javnost zgrožena… Kad sam čuo da se nas vjernike u ovoj priči stavlja na neku “drugu stranu”, stranu opravdavanja serijskih silovatelja i nasilnika, bio sam u totalnom šoku. O čemu on priča, osim o dr. Grudenu koji je stvarno fulao “ceo fudbal”? Potiče li primjer Isusa Krista koji kao nevini Jaganjac trpi na križu nekoga da nanosi nasilje? Ili poruka sakramenta ženidbe ili nauk o svetosti bračnog (!) čina? Ili zapovijed ne ukradi (tuđe dostojanstvo) ili ne sagriješi bludno? Pola Biblije i Katekizma može se citirati kao jasna osuda ovog zločina i onda netko stavlja Crkvu na “drugu stranu”? I onda šlag na tortu, 24 sata s naslovom: “Da postoji Bog, bili bi u zatvoru”. Sad je Bog kriv za sudske odluke i tako redom za svo zlo u svijetu. A mediji jedva dočekali.

I tako, kap po kap, svaki dan po malo propagande i pranje mozga se polako, ali sigurno događa. Uz to što smo kao vjernici pozvani Bogu prikazivati podnošenje tih uvreda i kleveta za spas duša, mislim da jednom trebamo i reći: “Dosta” i početi raskrinkavati ovu protukršćansku propagandu koja truje ljudima duše i vodi ih ravno u propast.

Gospodi, pomiluj.”

Vladušić je potom dodao i poveznicu koja pojašnjava tematiku duhovnih rana koje se dotakao.

Za jednim obiteljskim ručkom, prije obraćenja, a tijekom srednje škole, netko je nešto spomenuo Crkvu. Ja sam taj čas…

Opublikowany przez Zoran Vladusic Środa, 16 października 2019

Bitno.net