Na Veliki četvrtak u dvorištu jedne zagrebačke župne crkve okupilo se mnogo majki i djece. Majke su skrile trideset novčića koji su podsjećali na Judine srebrnjake, a djeca su ih uzbuđeno tražila. Nakon toga djeca su posjela, a svaka je majka svom djetetu oprala noge i ubrusom ih obrisala. Na kraju, djeca su nosila križ i pročitala postaje križnog puta.

Treba li djecu od malena odgajati u vjeri ili ih pustiti da izaberu sami, pitanje je koje se sve češće čuje.

„Za najvažnije stvari u životu ne razmišljam kada početi, njih jednostavno živiš. Odgoj da moja djeca imaju Boga u svom životu za mene je najprirodnija i najjednostavnija stvar u ovom životu. No, došlo je vrijeme kada svojoj djeci još više želim prenijeti istinu o životu i Bogu kako bi bili spremni za život koji ih čeka”, riječi su jedne od majki.

Uz ciku i galamu, dječji plač i smijeh, mnoga su djeca preko svojih majki mogla osjetiti komadić otajstva Velikog četvrtka. Neka im sjećanje na ovo, za njih prilagođeno mistično otajstvo Kristove Muke, uz radosnu ciku i gužvu bude temelj na kojem će dalje graditi svoje budućnosti.