Uz dopuštenje krašićkog župnika i obitelji Tarač donosimo dirljivo svjedočanstvo koje je župnik Ivan Vučak podijelio na Facebooku, o Prvoj Svetoj Pričesti koju je trinaestogodišnja Tamara primila u četvrtak, samo jedan dan prije nego što je, nakon što je deset godina provela u krevetu u svojoj kući, preminula.

PRVA SVETA PRIČEST NAŠE TAMARE TARAČ I BLAGOSLOV SVETOG KRIŽA KRAJPUTAŠA!
Dragi Bože kako si velik u djelima svojim! Nesvakidašnja Prva Sveta Pričest u našoj župi!

SVJEDOČANSTVO BOŽJE PRISUTNOSTI:
Silni Bože što nam jesti
na zemaljskoj daješ cesti:
daj nam gore s tobom sjesti,
među svece ti nas smjesti
u nebu kod stola svog.
Amen, aleluja.

Upravo tako, ove svete riječi pobožnog pisca ovog teksta sv. Tome Akvinskoga danas su se obistinile u našoj župi!

Nakon što smo svečano u našoj župnoj crkvi proslavili svetu misu Tijelova, slavlje Prve Svete Pričesti te imali tijelovsku procesiju po našem Krašiću odmah smo se uputili do obitelji Tarač, zadnja kuća u Krašiću prije ulaska u malo selo Kućer! Tamo su nas dočekali roditelji naše male bolesne Tamare te njezina obitelj i roditelji!

Sa strahopoštovanjem smo pristupili slavlju ovog svetog sakramenta i po prvi puta trinaestogodišnjakinji Tamari udjelili mali komadić Neba, Isusa u Presvetom Oltarskom Sakramentu!

Tamara je tako jako otvorila oči kao da je htjela reći: HVALA TI ISUSE ŠTO SI DOŠAO U MOJE SRCE, U MOJU OBITELJ, U MOJ DOM KOJI MI JE BOLNICA VEĆ 10 godina!

JUČER JE ZAISTA ŽIVI ISUS HODAO NAŠIM KRAŠIĆEM I DOŠAO DO NAŠE TAMARE!

I da, danas ujutro, u 7:30 sati, danas na Prvi Petak u mjesecu Lipnju, mjesec koji je posvećen Presvetom Srcu Isusovom koje je bilo kopljem probodeno, iz kojeg je potekla Krv i Voda iz kojeg se rodila Crkva!

Dragi Isus došao je po svoju sveticu, po mučenicu Tamaru, da Gore s Njime sjedi, među svece da ju smjesti, u Nebu kod stola svog!

I ne, ne želim joj reći, laka joj hrvatska zemlja, ne želim joj reći, počivala u miru Božjem! Jer znam i jer VJERUJEM, da smo dobili još jednog anđela, još jednu zagovornicu pred Bogom!

Reći ću joj HVALA NA SVEMU ŠTO JE PROŽIVJELA, reći ću joj da moli za nas, za mene, za tebe, reći ću joj neka napokon uživa Gore kod svoga Oca; bez sonda preko kojih se hranila, bez kanila preko kojih je disala, bez tableta i injekcija s kojima je preživljavala!

Nakon što smo pričestili Tamaru, otišli smo do Svetoga Križa kojeg smo blagoslovili, križa koji je prijestolje Božjega milosrđa i Božje ljubavi! Sigurno će nas netko pitati: “Bože, a zašto?” Zašto uzimaš malu dječicu k sebi, zašto mala djeca pate, zašto si danas uzeo našu Tamaru k sebi? Odgovor upravo leži u našem pogledu na Križ! Tu se sve dogodilo, tu se žrtvovala Pasha naša! Tu je odgovor Božje ljubavi prema nama! Koliko nas ljubiš, koliko nas voliš! Hvala ti Isuse! Hvala ti nebeski Oče što si nam poslao svoga Sina Isusa koji nam je ostavio samoga sebe pod prilikama kurha u maloj bijeloj hostiji! Hvala ti Isuse što si bio mučen i što si umro za nas!

Draga Tamara! Hvala ti na svjedočanstvu vjere, hvala i strpljivim roditeljima koji su bili s tobom 24 sata na dan! Hvala i svim doktorima i liječnicima i medicinskim sestrama koji su bili uz nju tijekom 10 godina! Ali Tamara je čekala svoga Isusa kojeg je jučer primila u svoje srce i s kojim je “uzašla na Nebo”!

Zahvalni župnik,
Ivan Vučak