Pater Jean-Joseph Lataste cijelu je svoju službu posvetio propovijedanju i ustanovljenju ženske redovničke kongregacije posvećene ljudskom i duhovnom preodgoju zatvorenica, i njihovu ponovnom uključivanju u društvo.

Dominikanac

Kardinal Angelo Amato, pročelnik Zbora za proglašenje svetih, tri je puta pošao u Francusku u samo nešto više od mjesec dana, kako bi, u ime Svetoga Oca, predvodio obrede beatifikacije. U nedjelju, 3. lipnja, na čast je oltara uzdignut pater Jean-Joseph Lataste, dominikanac, koji je, iako u kratkom životu, dao važno svjedočanstvo milosrđa i prihvata bližnjega.

Pater Jean-Joseph Lataste, kršten kao Alcide, rano je osjetio Gospodinov poziv, ali je neko vrijeme živio kao laik. Međutim, kada su u kratkom vremenu preminule njegova voljena zaručnica, rođena sestra redovnica i već ostarjela dojilja, Alcide se potpuno prepustio Bogu i prigrlio redovnički život ušavši u Red braće propovjednika – podsjetio je kardinal Amato. Zaređen za svećenika 1863. godine, samo je nekoliko godina službe, – jer, preminuo je već 1869., u dobi od 37 godina – posvetio propovijedanju i ustanovljenju ženske redovničke kongregacije posvećene ljudskom i duhovnom preodgoju zatvorenica, i njihovu ponovnom uključivanju u društvo.

Kada je prvi put ušao u ženski zatvor u Cadillac-sur-Garonne, učinio je to iz poslušnosti, ne vjerujući mnogo u taj apostolat, ali potaknut snažnom ljubavlju prema Bogu i prema ženi, i onoj čistoj i nedužnoj koju je volio u svojoj zaručnici, i prema grješnici, koja je, međutim, mogla biti otkupljena, kao što su bile zatvorenice. Kada se pred njim pojavilo 400 kažnjenica, predložio im je da misle na sebe kao da su klauzurne redovnice, odvojene od svijeta, a od kojih su mogle naučiti radost molitve, te odmah započeo s noćnim klanjanjem pred Presvetim, kojemu se posebno posvećivao. Blaženi pater Lataste – kako je istaknuo kardinal Amato – bio je euharistijski čovjek.

Tijekom klanjanja mladi je redovnik bio potresen sabranošću kažnjenica, i snagom njihove vjere. Kao štovatelj svete Marije Magdalene, bio je uvjeren da Bog ne radi razliku između nedužnih žena i grješnica, nego da duše mjeri „samo prema težini ljubavi“. Međutim, živio je u Francuskoj u kojoj je bilo snažno naslijeđe jansenizma, prema kojemu Bog spasenjsku milost udjeljuje samo predodređenima po njegovoj volji. Stoga za bivše prostitutke, za žene osuđene na doživotni zatvor, za obespravljene, nije bilo moguće ući u samostan.

Tako je pater Lataste utemeljio kongregaciju Sestara dominikanki iz Betanije, gdje su živjele „poštene“ djevojke, zajedno s djevojkama koje su nekada živjele burnim životom. Njihova se prošlost zanemarivala, njegovao se sestrinski život bez diskriminacije, a život posvećivao molitvi, učenju, ali i služenju u zatvorima. Sve je to, prema čvrstomu uvjerenju patra Latastea, bilo moguće zahvaljujući pročišćavajućoj snazi Euharistije. Mislim da taj uzvišeni sakrament ljubavi nije bio ustanovljen kao nagrada za pobožne i naklonjene duše, nego i kao sredstvo za uništavanje otrova zla, poput kupki radi pranja ranā na duši, poput balzama za njihovo liječenje, poput okrjepe poradi nove snage i hrabrosti koji su nam potrebni – pisao je novi blaženik. (rv/bitno.net)