“24 i spremna umrijeti” ime je potresnog dokumentarnog filma o Belgijanki Emily kojoj je liječnička komisija odobrila zahtjev za eutanaziju jer pati od depresije, ali koja odustaje od asistiranog samoubojstva u zadnji tren – što je zabilježeno u posljednjim kadrovima filma koji ima sretan završetak.

Uradak je producirala britanska medijska kuća The Economist, poznata po ekonomsko-političkom časopisu istog imena. Film je, očito je, napravljen kao svojevrsno zagovaranje legalizacije eutanazije, što su pojasnili i u press materijalu koji je pratio objavljivanje filma. U njemu, ljudi iz The Economista pišu: “Kao liberalna tiskovina koja poštuje ljudsko dostojanstvo, smatramo kako je liječnički potpomognuta smrt pitanje vrijedno zastupanja.”

U dokumentarcu pratimo priču o Emily, koja se u filmu predstavlja kao “Laura”, fizički zdrava žena koja dolazi iz razorene obitelji, s ocem alkoholičarom od kojega je majka morala pobjeći i koju su odgajali djed i baka. Započinje školovanje u glumačkoj školi kao i lezbijsku vezu s jednom djevojkom, međutim sve to prekida nakon jakih napada depresije i agresivnih ispada prema sebi i drugima. Nakon pokušaja samoubojstva rezanjem žila, završava u psihijatrijskoj ustanovi gdje upoznaje drugu osobu koja pati od sličnih problema i koja je podnijela zahtjev za eutanaziju.

Isto učini i Emily, a nakon razgovora s tročlanom liječničkom komisijom, što je uvjet u Belgiji za one koji traže eutanaziju zbog psiholoških razloga, dobiva odobrenje za asistirano samoubojstvo. Obrazloženje: njezina psihološka patnja je nepodnošljiva i ne postoji tretman koji to može promijeniti.

Među liječnicima je i Lieve Thienpont, psihijatar koji je specijalizirana za eutanaziju. Ona u filmu kaže kako je patnja Emily “nespojiva sa životom”, te kako život pacijentice nema “dostatnu kvalitetu” da ga nastavi.

Međutim, film bilježi i trenutak kada Emily, dan prije nego će primiti smrtonosnu injekciju, odustaje od toga. U filmu kaže kako “ne može to učiniti”, te kako se nekoliko zadnjih tjedana “osjeća podnošljivo” i kako nije sigurna “zašto je to tako”, ali da ne želi u ovom trenutku umrijeti.

Kako u svom komentaru filma primjećuje stranica LifeSiteNews, nitko od liječnika niti jednog trenutka ne postavlja pitanje o povezanosti njezinih trauma iz djetinjstva sa psihičkim stanjem (pa i problemom istospolne privlačnosti koju osjeća) u kojem se nalazi, a čini se kako niti Emily toga nije svjesna. “Nepodnošljiva lakoća umiranja” opis je kojim se može opisati reakcija belgijskog društva na želju fizički zdrave djevojke da umre. Čak i njezini prijatelji, iako ožalošćeni zbog njezine odluke, daju joj “potporu”. U filmu se pojavljuje i njezina majka koja je naprosto slomljena.

Film, nastavlja LSN, kao da šalje poruku da je olakšan pristup eutanaziji zapravo spasio život Emily. U trenutku kada je smrt postala potpuno realna mogućnost, ona je osjetila potrebu za životom. Iz toga slijedi da legalizirana eutanazija može spasiti život. Ta tvrdnja koju liberali iz The Economista naglašavaju, međutim, potpuno je apsurdna, nastavlja se u komentaru kanadske pro-life stranice – postoji veliki broj ljudi koji umiru zbog legalne eutanazije, a da su fizički zdravi. Nitko u filmu ne ukazuje i na činjenicu kako se Emily ipak počela osjećati bolje, unatoč tome što se tvrdilo kako je njezina bolest neizlječiva. Nitko u filmu, također, i ne spominje mogućnost pružanja duhovne pomoći mladoj Belgijanki.

“Njezina priča potvrđuje ono što ponavljamo: ta djevojka treba prigodu za promijeniti svoju odluku, a ne pomoć da umre”, izjavio je Alex Schadenberg, predsjednik kanadske udruge za borbu protiv eutanazije Euthanasia Prevention Coalition.

Amy Hasbrouck, još jedna kanadska aktivistica protiv eutanazije, izjavila je za LSN kako razumije dubinu depresije Emily.

“Ja također imam problema s depresijom. Uzimam lijekove protiv nje, ali oni mi trenutačno ne pomažu. Da nisam angažirana na pomaganju drugima koji su u takvom stanju i žele sebi okončati život, ne bih mogla naći smisao u svemu. Šteta je što liječnici ljudima u takvom stanju ne daju češće takav savjet: prestani samo gledati u sebe, idi i pomozi drugima”, rekla je Amy.

The Economist je svoj dokumentarni film možda zamislio kao promidžbu eutanazije, piše LSN, ali on je zapravo ‘zvono na uzbunu’. Za cijelo društvo.

Goran Andrijanić | Bitno.net