Iznad liturgijskog prostora dominirao je križ, a na oltaru je bio i kip Majke Božje Guadalupske. Na početku homilije pred 20.000 okupljenih Papa je ukazao na značenje i simboliku samoga mjesta euharistijskoga slavlja, na kojem se priređuju kulturna, sportska i druga događanja koja privlače ne samo stanovnike toga grada, nego i iz cijeloga svijeta. Pritom se osvrnuo na riječi proroka Izaije “narod koji hodi u tmini svjetlost vidje veliku” (Iz 9,1). Pojasnio je, kako su se ljudi koji su hodili usredotočeni na svoje aktivnosti i svakodnevne brige, ispunjene uspjesima i neuspjesima, radostima i nadama zagledali u svjetlost. Papa je podsjetio kako je Božji narod u svakom razdoblju povijesti pozvan promatrati to svjetlo koje “želi dosegnuti svaki kutak ovoga grada, naših sugrađana, svako područje našeg života”, jer vjernik je u stanju razlikovati, vidjeti i promatrati tu svjetlost, svakodnevnu prisutnost Boga.

Papa je istaknuo kako je živjeti u velikom gradu složeno, jer multikulturalno okruženje donosi izazove. U sebi sadrže bogatu raznolikost kultura, tradicija i povijesti, jezika, načina odijevanja i hrane. No, veliki gradovi imaju i drugo lice: one koji nemaju državljanstvo, ili su građani “drugoga reda”. Njihovi glasovi su prigušeni. Oni su ti koji nemaju pravo biti dio grada, stranci, djeca koja se ne školuju, koji nemaju pristup zdravstvenoj skrbi, beskućnici, starije osobe, na rubovima putova, napušteni u zaglušujućoj anonimnosti. No, svi su oni dio urbane sredine, te postaju “nešto prirodno” u našim očima i srcima.

Ali znajući da Isus nastavlja hoditi ulicama i da se druži sa svojim narodom, uključuje ljude u jedinstvenu povijest spasenja, ispunja nas nadom koja oslobađa od sila koje guraju u izolaciju, ignoriranje života drugih i života grada. Ta nada poziva nas da i usred smoga vidimo prisutnost Boga, koji nastavlja hodati našim gradom.

Osvrnuvši se na pitanje koje učenici postavljaju Isusu “Učitelju, što nam je činiti”, Papa je rekao da ih Isus potiče krenuti ususret drugima, da idu tamo gdje oni stvarno jesu, a ne gdje bi mi željeli biti. Valja krenuti jednom, drugi put, treći put, ići bez straha, bez otpora, ići i naviještati radost za sve ljude, posvijestio je Papa, te naglasio kako je hod prema drugima dijeljenje radosti da je Bog naš otac koji ide uz nas, oslobađa nas od anonimnosti, života bez lica, uvodi nas u školu susreta. To nas oslobađa borbe za natjecanjem i samodostatnosti, da otvorimo put miru koji se rađa iz prepoznavanja drugoga, miru koji dolazi iz srca, koji posebno siromaha prihvaća kao brata.

Bog živi u našim gradovima. Crkva živi u našim gradovima i želi biti kvasac tijesta, želi se pomiješati sa svima, prihvatiti sve, objaviti čudesna djela Njega koji je divni savjetnik, jaki Bog, Otac zauvijek i Knez mira, rekao je Sveti Otac, zaključujući: “Narod koji hodi u tmini svjetlost vidje veliku”, mi smo toga svjedoci.

Na putu od 72. ulice do Madison Square Gardena Papa se provezao kroz Central park gdje ga je oduševljeno pozdravilo oko 80 tisuća ljudi.

IKA|Bitno.net