Zločin je i sramota rabiti glad i žeđ kao ratno oružje; a čudim se da međunarodna obavijesna sredstva tek sada govore o tome. U nekim mjestima narod već više od godinu dana umire od gladi, a pred selima i gradovima čekaju kamioni puni hrane, mlijeka i lijekova – ustvrdio je nadbiskup Mario Zenari, apostolski nuncij u Damasku, govoreći o dugotrajnim teškim nasiljima u mnogim sirijskim područjima, zahvaćenim ratom.

Naselja pod opsadom poput gradova Madaya, Foah i Kefraya, te izbjegličkoga kampa u Yarmouku, u predgrađu Damaska, sramota su za obavijesna sredstva i međunarodnu zajednicu. Situaciju treba riješiti iskorjenjujući oružani sukob – istaknuo je nuncij Zenari.

U razgovoru za agenciju AsiaNews, nuncij je potaknuo svjetska obavijesna sredstva da veću pozornost posvete humanitarnom problemu, „vrlo žurnom i neodgodivom“. Nuncij je svjestan „teškoća“, ali se ne može opravdati nedostatak hrane i lijekova; kamioni su puni hrane, a narod skončava od gladi – ustvrdio je nuncij Zenari.

Političko rješenje sirijskoga problema može se ponaći sutra ili za mjesec dana, ali ljudska prava priznata na međunarodnoj razini treba poštovati i jamčiti. Humanitarni problem, uporaba gladi kao ratnoga oružja, kako je istaknuo glavni tajnik Ujedinjenih naroda Ban Ki-moon, a ja dodajem, i žeđe, zločin je i sramota.  Govoreći pak o gradu Madaya, koji je ovih dana na naslovnicama svjetskih tiskovina, nuncij je rekao kako se čudi da se tek sada očitovala pozornost obavijesnih sredstava. Ujedinjeni su narodi davno upozorili na teško humanitarno stanje u području, isto kao što se, dodao je nuncij, samo sedam kilometara od Damaska odigrava sramota u Yarmouku, u izbjegličkom kampu s očajnim uvjetima za život, nekom vrstom zatvora pod vedrim nebom. Prije dva tjedna pokušalo se osloboditi taj prostor, ali pokušaj, nažalost, nije upio – ustvrdio je nuncij.

U ovom vrlo teškom kontekstu, nuncij Zenari odobrava i hvali napore svih onih koji žele riješiti nastalo stanje. Ulaz humanitarne pomoći u gradove Madaya, Foah i Kefraya, pozitivan je znak, ali se ne odnosi na cijelu Siriju. Ipak valja pohvaliti zauzimanje raznih ustanova, poput Ujedinjenih naroda, Crvenoga križa i Crvenoga polumjeseca, koje su naporno i bez buke radile kako bi se postigli sporazumi i jamčila dostava humanitarne pomoći. Osim napora tih agencija, treba istaknuti i napore Crkve, mnogih svećenika, časnih sestara i redovnika čija je prisutnost u Siriji vrlo važno uporište za sve sirijske građane.

RV | Bitno.net