Draga Julie,

jedna od velikih zabluda našega vremena je ideja da je služenje ponižavajuće. Kakva katastrofalna pogrješka! Služenje ne ugrožava apsolutnu metafizičku jednakost ljudskih bića: muškarci i žene često moraju svirati različite instrumente u velikoj simfoniji života.

Sve osobe, bez obzira na to jesu li muškarci ili žene, imaju istu ljudsku narav i jednako dostojanstvo. Sve su stvorene na sliku i priliku Božju; sve imaju razum, slobodnu volju i srce sposobno za ljubav. Sve imaju besmrtnu dušu i namijenjeno im je zauvijek uživati Boga u vječnosti.

Nažalost, jednako dostojanstvo svih osoba se često pogrješno tumači kao istovjetnost, odnosno ljudi misle da se time podrazumijeva da “su sve osobe jednake u svemu”. Ali, jednakost dostojanstva očito nije ista kao jednakost talenata ili tjelesnih sposobnosti. Možeš li uopće zamisliti ženu koja se s muškarcem natječe u hrvanju ili boksu?! Muškarci brže trče, plivaju brže i tjelesno su jači. (Zato je i Chesterton tvrdio: “Ništa ne će tako sigurno dovesti do nejednakosti kao istovjetnost”.)

Jednakost dostojanstva ne znači niti da bi služenje jedne osobe drugoj bilo ponižavajuće. Upravo suprotno, kako je Platon rekao: “Čovjek bi se više trebao ponositi svojim dobrim služenjem nego svojim dobrim zapovijedanjem”. Kršćanstvo ide još dalje od toga tvrdeći da je bit veličine u služenju: “Onaj tko hoće biti prvi, neka bude svima sluga”. Kršćanstvo tvrdi da Isus, naš Kralj, nije došao među ljude da ga se služi, već da on služi. Razmatranje o ovoj činjenici pomoći će ti u borbi protiv napasti da kućanske poslove doživljavaš kao ponižavajuću službu, a Michaela kao nalogodavca koji izvlači korist iz tvoje podređenosti. (Sjeti se isto tako da Michael služi tebi svojim poslom izvan kuće kao i u podjeli svakodnevnih kućnih poslova.)

Ovakva će vam razmišljanja pomoći da vaš posao kod kuće i u uredu shvatite kao plemenito služenje, a ne kao beskrajni ciklus sitnih, besmislenih zadaća.

Ponižavajuće bi bilo da vas netko prisiljava na služenje (iako onaj koji prisiljava druge na služenje, ponižava samoga sebe daleko više nego svoje sluge). Ali slobodno odabrati služenje drugima znak je ljubavi i pobjede slobode nad bezvrijednim ponosom.

Pomisli na majku koja se s toliko ljubavi brine za svoje dijete, danju i noću. Misliš li da je ona rob i da je to služenje ponižava? Ili je ona, zanemarivši svoju vlastitu udobnost, postala uzor uzvišene ljubavi koju raduje njezina teška služba? Poput majke koja se nesebično brine za svoje dijete, i osoba koja voli pronalazi radost u služenju svome ljubljenome.

Željno očekujem tvoje javljanje dok vas dvoje, svatko prema svom pozivu, kročite stazom služenja punog ljubavi.

Lily

Gornji tekst je izvadak iz knjige Alice von Hildebrand, Ljubavlju oplemenjeni. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.