U svijetu u kojemu nema takvih junačkih muškaraca spremnih na žrtvu posve je razumljiva feministička pobuna protiv petoga poglavlja Poslanice Efežanima. Bez otkupljenja riječi svetoga Pavla mogu se doživjeti samo kao opomena suprugama neka se predaju muškoj požudi i tiraniji. Ali otkupljenje je ostvareno! Spoznanje da je Krist umro i uskrsnuo kako bi nam omogućio da živimo u skladu s izvornim Božjim planom ljubavi, duboko prožima čitavo učenje svetoga Pavla o braku. On analogijom bračne ljubavi i spolnoga sjedinjenja zapravo predstavlja otkupljenje.

Po toj analogiji, žena je slika Crkve, a muž Krista. Razumije se kako ne može biti do kraja dosljedna (npr. ni jedan muž savršeno ne odražava Krista), no ipak rječito govori ne samo o Kristovoj “bračnoj” ljubavi prema nama, već i o samoj biti i smislu braka. Tako saznajemo da “brak odgovara pozivu kršćanina jedino kada zrcali ljubav što je Krist, Zaručnik, iskazuje prema Crkvi, svojoj Zaručnici te što je Crkva… nastoji uzvratiti Kristu” (TOB 90,2). Ne slijedi li ovaj uzor, brak se vrlo lako može prometnuti u oblik tlačenja, osobito za žene.

Sveti se Pavao, ponovno, služi jezikom svoga vremena, ali u nj unosi posve novo, otkupiteljsko značenje. Kada shvatimo narav analogije kojom se služi, postaje posve jasno zbog čega kaže: “Žene, budite podložne svojim muževima kao Gospodinu!” (r. 22). Jedan od načina na koji tumačim “podložnost” u ovome kontekstu jest: “Žene, stavite se pod (sub) poslanje (misiju) svoga muža.” U čemu se sastoji poslanje muža? Evo ga, gospodo: “Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu” A kako je to Krist ljubio Crkvu? Tako što je sebe predao za nju” (r. 25) – sve do smrti! Krist je rekao kako nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj položi za svoju Zaručnicu (v. Mt 20,28).

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Teologija tijela za početnike”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.