ZALJUBLJENOST I LJUBAV

Prijateljstvo i ljubav rastu polako

Gdje su granice između zaljubljenosti i ljubavi? Kako znati opaža li tvoje osjećaje druga osoba? Hoće li odgovoriti na njih? Misli li ozbiljno?

Mnogi roditelji sa skepsom gledaju na djecu koja odrastaju, uzimaju kritički njihove prijatelje i prijateljice, sve promatraju mikroskopom i zabrinuti su da bi mladi ljudi mogli, očarani uzbudljivošću osjećaja ljubavi, ući u seksualni odnos za koji su još uvijek nezreli ili nisu dovoljno zreli. Roditelji, na žalost, često to ne kažu tako izravno, oni se izgube u ovom pitanju u nekakve tajanstvene savjete i nejasna upozorenja. To je štetno. Vjerojatno bi bilo bolje da otvoreno i jasno kažu ono što misle. Naime: “Ne želimo da ulaziš u odnos koji vas može povrijediti. Ne želimo da tebi netko učini nešto nažao, ni ti drugome.”

Mnogi mladi ljudi podsvjesno misle da nisu dobili određene stvari tijekom svoga djetinjstva, u svojoj obitelji. Psihologinja Anneliese Fux kaže to na ovaj način:

“Nisu iskusili dovoljno nježnosti i sigurnosti, niti su dobili priznanje. I upravo to je ono što traže kod partnera: ne vezu s čovjekom, nego samo žele nadoknaditi nedostatak roditeljske ljubavi. Ako u jednom odnosu jedan partner želi uzimati, a ne može davati, onda je razočaranje gotovo neizbježno.”

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ne postoji recept kojim može testirati /iskušati/ iskrenost i dosljednost na početku prijateljstva ili ljubavi. Možda ovo može pomoći: prijateljstvo i ljubav rastu sporo, dugo traje dok ne sazre. Povjerenje i sigurnost se mogu razviti u svom najboljem izdanju, samo ako imate strpljenja. Strpljivost sa samim sobom, svojim vlastitim osjećajima. Strpljenje s drugim.

Najprije se čovjek nalazi u “čarobnom razdoblju”. Dvoje se ljudi sastaju i osjećaju privučeni jedno od drugoga. Kad bi ih upitali što se s njima događa, vjerojatno ne bi mogli odgovoriti. Svako otuđenje među njima nestaje. Voljeno biće je najljepše, najbolje, jedinstveno, neusporedivo. “Ljubav je slijepa”, kažu.

Druga faza dolazi sigurno. Čovjek sve bolje upoznaje samoga sebe, znamo više jedni o drugima. Počinju se rađati sumnje. Neusporedivost prolazi, vizija ishlapi, razočaranja se javljaju. Ljubljena osoba ima pogreške. On ima osobine koje drugi partner nikako ne voli. U ovoj fazi završavaju mnoga prijateljstava.

Ljubav je stvarno (i trajno) odlučivanje za drugu osobu. U ljubav spada i sebe prepoznati i upoznavati za što je netko zreo i spreman. Nikako se ne smije ni sebe ni drugoga na nešto prisiljavati. Nekoga ljubiti znači i odricati se nečega svoga (ne samo tjelesnoga), a ovo odricanje zna biti vrlo bolno.

Djevojčice i dječaci osjećaju da se približavaju jedan drugome, pojavljuju se međusobne erotske privlačnosti, uzbudljive vibracije kad se međusobno dotakne ruka, ako se ramenima prislone jedno na drugoga. Mladi ljudi u ljubavi žele biti tjelesno blizu jedno drugome. Oni žude za nježnošću. Erotika je igra ljubavi i protuljubavi. I za to treba biti oprezan, kao što treba biti oprezan s mladom biljkom..

Dječaku je ponekad malo teško jer ga iznenada obuzima fizičko uzbuđenje. A neki vjeruju da u to spada i imati djevojku. Prijatelji, tako oni misle, čine to isto, zašto ne bih i ja? I već kod drugog susreta počinje „pipkanje” i istraživanje djevojčina tijela, ili po mogućnosti odmah i postići sve pod parolom: „Dosta flerta, idemo u krevet”. Dečki, obično, ne mogu ni razmišljati u situacijama u kojima se čini da gube glavu. Na primjer ovo: Želim li samo zadovoljiti nagon? Želim li dati ili primati ljubav i nježnost? Je li ta djevojka vrijedna za mene kao osobu, ili je to samo “objekt moje požude”?

Karina priča u klubu mladih, u malom krugu povjerljivih, svoje iskustvo. Ona ima dečka, koga veoma voli.

“Ali”, kaže ona, “ponekad me sili na ljubljenje jezikom. Ja to neću. Meni je to neugodno.”

Tada joj prijateljice govore: „Reci mu”.

Karina se idući put odvažila i rekla ono što osjeća. Prijatelj se nije ni uvrijedio, niti joj se smijao. On voli Karinu i poštuje njene osjećaje.

Privrženost i ljubav ne bi se smjelo poistovjetiti s bacanjem u situacije za koje odnos nije još zreo. Moraju se upoznavati i poštivati svoje granice.

Kad se mladić nađe u romantičnoj situaciji i počne otkopčavati dugmad na bluzi svoje djevojke, a djevojka pomisli: “To ne želim”, onda nije dovoljno misliti “ne”. Također morate reći “ne”. To nema ništa zajedničkog sa stidljivošću. A mladić ne smije misliti da cure uvijek govore “ne”, čak i ako ne misle tako. Na žalost, rasprostranjeno je mišljenje da djevojka ozbiljno misli “ne” kad počne vikati ili ako dade zaušnicu…

Dječaci bi trebali znati da su djevojke vrlo oprezne s prvim iskustvima ljubavi, čak i malo plašljive. Njima je odnos važan, prihvaćanje, osoba. Tek kad je sve u redu, ako se osjećaju sigurno, tek onda se u njima polako budi spremnost na razmjenu fizičke ljubavi.

Djevojke trebaju same sebe poštovati i ne dopustiti nikakve pritiske. Formula: “Ako ne želiš spavati sa mnom, naći ću drugu prijateljicu”, je previše prozirna. Ako bi to stvarno značilo i kraj veze, onda bi se taj odnos vjerojatno razbio, ako bi djevojka i pristala.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

S druge strane, mladići imaju svoje “antene” za osjećajnost. Oni nisu toliko žestoki dečki koji misle samo na “sex”. Događa se da mnogima djevojka izgleda odlično i baš lijepo. I ništa više. A onda je situacija postala malo romantična, malo izazovna, možda malo alkohola u igri, čovjek se osjeća tako ugodno neukočen, vjeruje da se iznenada zaljubio, da ga je privukla njezina tjelesnost.

Gerhard ima 22 godine. On poznaje osjećaj poslije, opisuje ga kao “užasno loše iskustvo”. “Više ne volim ni sebe, a opet sam znao da tu djevojku više nikad neću vidjeti”, kaže.
“Partnerici “je takva hlapljiva avantura bila, vjerojatno, slična kao i Katarini, koja je bila na zabavi s prijateljima. “Bilo je smijeha i plesa, naravno malo se više i pilo. Marko mi nije bio nikada nesimpatičan, ali nikad ne bih došla ne ideju s njim početi. Ne znam ni sama zašto sam otišla tako daleko. Trebalo mi je prilično dana dok sam izbacila ovaj loš okus iz sebe. Neprestano se stidim sebe. Sada jedan drugoga izbjegavamo.”

Bez sumnje: djevojke igraju svoju igru. Izazovne, šarmiraju, a onda su iznenađene, čak i šokirane ako onaj drugi sve ozbiljno shvati i reagira na njezine signale na svoj (muški) način, i shvati ih kao “želim spavati s tobom”.

Nesporazume koji se doživljavaju obostrano kao uvrede, ozljede i ponižavanje, krive stavove i predrasude mogu sami utvrditi. Djevojke prezirno kažu: “Muški uvijek žele samo jednu stvar!” A dječaci su uvjereni: “Djevojčice se samo okolo igraju i kad im se povjeruje da je ozbiljno, onda vas ostavljaju kao da ste nekakva ogromna svinja!”

Kako pravilno shvatiti ovu igru bliskosti i udaljenosti, bez stvaranja bolnih i uznemiravajućih iskustava? Možda tako da čovjek sam sebe shvati ozbiljno te je svjestan svoje vrijednosti! Time što pažljivije promatra signale kojima ukazuje drugima svoje osjećaje? A još teže je pravilno procijeniti ponašanje onoga drugoga (bilo muškarca ili žene).

Izvor:  don-ivica | Bitno.net


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 14. veljače 2013.

Možda vam se svidi