MLADI I SPOLNOST

Ne samo da je spolnost dobra, ona je čudesno dobra – i zato Crkva uči da je seks prije braka loš

Kada sam bila srednjoškolka, mislila sam da je Bog samo neka vrsta “kozmičkog odnositelja radosti” koji pokušava pokvariti našu zabavu. Ali, kako su godine prolazile, počela sam promatrati svoju generaciju i uviđati neke od posljedica seksualne revolucije. Odjednom mi se Božji plan ukazao u posve novom svjetlu.

Foto: Shutterstock.com

Foto: Shutterstock.com

“Ne shvaćam zbog čega je tako loše imati spolne odnose prije braka, a kažete da je spolnost u braku, nasuprot tome, sveta. Općenito govoreći, je li spolnost dobra ili loša? Crkva uvijek kaže da su stvari dobre ili loše u određenim situacijama, a ne stalno, što me zbunjuje.”

Okladila bih se da većina vas postavlja sebi ovo pitanje. Zapravo, mislim da bi se bilo teško osjećati živim u današnje vrijeme, a ne postavljati sebi ovo pitanje. Zašto nas Katolička Crkva uči da su predbračni spolni odnosi loši? Postoji mnoštvo glasova koji potiču spolnu aktivnost – a znamo da su ti glasovi ponekad i prilično uvjerljivi. Zbog čega biste trebali slušati Crkvu?

Kada sam bila srednjoškolka, mislila sam da je Bog samo neka vrsta “kozmičkog odnositelja radosti” koji pokušava pokvariti našu zabavu. Ali, kako su godine prolazile, počela sam promatrati svoju generaciju i uviđati neke od posljedica seksualne revolucije. Odjednom mi se Božji plan ukazao u posve novom svjetlu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Bog je stvorio spolnost, što znači da nju možemo uvrstiti među ostala “dobra stvorenja”. U suprotnom slučaju zamišljali bismo sliku Boga koji sada svojom božanskom glavom udara o zid i govori: “Pa gdje mi je bila pamet? Učinio sam spolnost lošom, lošom, jako lošom. Sve sam upropastio.” Ali, Bog nije stvarao na takav način. On je dobro znao što radi. On je stvorio svijet na ovaj način s dobrim razlogom. “I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro” (Post 1,31). To podrazumijeva i spolnost.

Ali to nije kraj priče. Ne samo da je spolnost dobra, ona je čudesno dobra, iz više razloga nego što to i sami možete zamisliti. Zbog čega je Bog stvorio svijet? Da ga napuni posebnim, nezamjenjivim, jedinstvenim ljudima – koje On podjednako i iskreno voli i želi da mu se pridruže u vječnosti. Kada je rekao: “Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite!”, nije mislio na cvijeće. On je mislio na ljude. On je želio puno ljudi jer On iskreno voli svako ljudsko bi?e koje je stvorio.

Na koji način se trebamo “ploditi i množiti”? Na koji će način na svijet doći svi ti novi ljudi koje Bog voli? Upravo ovdje spolnost dobiva svoje pravo značenje.

Na koji način se trebamo “ploditi i množiti”? Na koji će način na svijet doći svi ti novi ljudi koje Bog voli? Upravo ovdje spolnost dobiva svoje pravo značenje. Bog je trebao stvoriti način kojim ćemo svi doći na svijet. Sjetite se da je Bog počeo stvarati ni iz čega. On je mogao stvoriti bilo koji sustav koji je htio da na svijet donose novi život. Djecu su mogle donositi rode. Možda je i pošta mogla preuzeti tu zadaću. Ili smo možda djecu mogli naručivati preko interneta. Sve ovo bilo je moguće.

Ali Bog je izabrao drugačiji način. On je stvorio sustav koji je nazvao “obitelj”. U ovom sustavu muškarac i žena se međusobno neizmjerno vole i jedno drugome daju obećanje da će ostatak života provesti zajedno. Ovo obećanje je, ako o njemu malo razmislite, prilično veliko obećanje. Jeste li ikada proveli tjedan zajedno sa svojim prijateljem? Jeste li se dobro slagali sve do kraja tjedna? Zamislite da provodite ostatak života s nekom osobom – živeći u istoj kući, spavajući u istom krevetu i provodeći zajedno sve svoje slobodno vrijeme. Ako želite dati tako veliko obećanje, trebate nekoga puno voljeti.

Kada dvoje ljudi stupi u brak, oni se jedno drugome zaklinju na “istinsku ljubav”, a ne na ljubav poput “ljubavi prema pizzi”. Oni jedno drugome daju obećanje da se neće međusobno iskorištavati, već da će do kraja života jedno drugome pružati ono najbolje. Oni se potpuno predaju jedno drugome. Oni i svoje živote u potpunosti predaju jedno drugome.

Davanjem ovoga obećanja pred Bogom kao da se i u njihovim životima nešto mijenja. Bog ne pohranjuje samo njihova obećanja u “dokument vjenčanja” u nebeskom katalogu podataka. Brak je svet sakrament. Tim sakramentom On zapravo mijenja te dvije osobe. On ih duhovno povezuje spajajući njihove duše tako da “dvoje” doista postaje “jedno”.

Nakon vjenčanja te dvije osobe najčešće odlaze na skupocjeno putovanje u neko egzotično mjesto – to putovanje je poznato pod nazivom “medeni mjesec”. Na medenom mjesecu oni čine nešto vrlo važno za sebe i svoj brak. Oni vode ljubav. Oni se jedno drugome predaju u spolnom smislu. Pritom oni svojim tijelima iskazuju obećanja izrečena na oltaru. Oni su na oltaru jedno drugome predali svoje živote. Spolnim sjedinjavanjem oni čine taj dar stvarnim i osjetnim, predajući svoja tijela jedno drugome. Predavanjem tijela oni predaju sami sebe i svoje živote.

Spolnost govori jezikom, jezikom predanja samoga sebe drugoj osobi. Sveti otac Ivan Pavao II. kaže da spolni odnos govori “jezikom samopredanja”. To je jezik koji mu je Bog namijenio, a to je jezik koji i srce čuje. To je jezik istinske ljubavi, a ne “ljubavi prema pizzi”. To je jezik trajne ljubavi i predanosti, “i u dobru i u zlu”.

Dakle, kako se stvara novi život? On se stvara ljubavnim činom. U bračnom spolnom sjedinjavanju muškarca i žene i Bog je, na stvaran način, prisutan i spreman ostvariti svoj najdraži i najveći stvaralački čin: stvaranje potpuno novoga ljudskog bića na svoju sliku i priliku. Spolnim sjedinjavanjem i jezikom ljubavi i predanosti na svijet dolazi novi život. Ljubav stvara ljude!

Krajnji cilj svega ovoga je potpuno nova obitelj. Bog je s razlogom stvorio obitelj da u njoj dolazimo na svijet. On je obitelj stvorio zbog toga da u njoj pronađemo ispunjenje zbog kojega smo i stvoreni – ispunjenje o kojem su govorili i koncilski oci u dokumentu Gaudium et spes. Sebe ćemo pronaći samo u iskrenu predanju drugima. U obitelji mi sebe predajemo u potpunosti. Nitko ne postoji samo zato da bi ispunjavao svoje vlastite potrebe, već i da bi volio i činio dobro drugome znajući da i drugi tako postupaju s nama. Roditelji zarađuju novac, školuju djecu i daju donacije klubovima mladih skauta za dobrobit njihovih obitelji, a ne njih samih. Djeca u ispunjavanju svojih zadaća i pomažući jedno drugome uče činiti dobro drugima i pridonositi svojoj obitelji i čitavoj zajednici.

Ljubav je temelj obitelji. A obitelji nastaju spolnim sjedinjavanjem.

Dakle, na kraju, rekla bih da je spolnost doista dobra stvar.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Mary Beth Bonacci Prava ljubav. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net. O knjizi saznajte više na linku ovdje gdje je možete i prelistati.

Tekst se nastavlja ispod oglasa


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 22. studenoga 2014.

Možda vam se svidi