Zamisli da si se oženio predivnom ženom i slaviš rođenje svoje prve kćeri. Ona izgleda baš kao tvoja supruga i ti se iznova zaljubljuješ. Prolaze godine i počinješ podizati obitelj.

Danas je njezin sedamnaesti rođendan i ona ga slavi s društvom uz bazen. Izlazi iz kuće u kupaćem kostimu i tvoj sin koristi priliku te zgrabi fotoaparat i napravi nekoliko njezinih fotografija. Budući da je ona vrlo privlačna, on proda slike online i ona pristaje na to sve dok dobiva postotak od njegove zarade. U kratko vrijeme, tisuće stranaca na internetu žudjet će za tvojom princezom. Oni bulje u njezino tijelo i zbijaju bolesne šale na njezin račun.

Kako bi se osjećao?

Sada zamisli srce Boga, nebeskoga Oca, koji ljubi svoje kćeri neizmjerno više nego što ti ili ja možemo voljeti naše. Žene iz naših časopisa kćeri su nebeskoga Kralja. Žalosno je što smo mi, sinovi, razvili tržište na kojemu prodajemo njegove kćeri, naše sestre. Iz ovoga razloga papa Ivan Pavao II. pred nas stavlja izazov: “Svaki muškarac mora pogledati u sebe kako bi provjerio nije li ona koja mu je povjerena kao sestra u ljudskosti … u njegovu srcu postala objekt preljuba.”1

Ako te želja da ljubiš Boga i poštuješ žene ne motivira dovoljno da se oslobodiš erotskih časopisa, razmotri što će se dogoditi ako to ne učiniš.

Misliš li, iskreno, da promatranje stotina savršenih ženskih tijela ne će utjecati na način na koji općenito gledaš na žene i oblikuješ očekivanja koja imaš u odnosu na buduću suprugu?

Ja ti jamčim da već jest. Bez obzira koliko atraktivan bio model u kupaćem kostimu, preskoči stranicu. Ona može biti najljepša žena na svijetu, ali ne gledaj u nju duže od trideset sekundi. Uzbuđen si, ali se ujedno i dosađuješ i nisi zadovoljan. Vežeš se i prekidaš veze. Tvoj kriterij fizičke ljepote postaje nemoguće savršenstvo. Ako najprivlačniji supermodeli ne uspijevaju zadržati tvoju pozornost dulje od nekoliko sekundi, koliko će dugo to uspijevati tvoja žena? Ti si se istrenirao biti nezasitan proždrljivac.

Kad zatvoriš časopis i iziđeš među ljude, zaključuješ da je stalna požuda nešto normalno za mladiće. Baš kao što tvoje oko požudno luta od jedne stranice časopisa do druge, tako tvoje oči nastavljaju lutati od jedne djevojke do druge. Kada vidiš djevojke u školi ili čak crkvi, pretvaraš ih u objekte – bez da si toga uopće svjestan. Postaješ sve plići i plići i nesposoban vidjeti ženu onako kako je vidi Bog. Zbog ovoga nam sv. Alfonz Liguori kaže: “Kada gavran nađe mrtvo tijelo, prvo što učini je da mu izvadi oči, a prva povrjeda koju [nečistoća] nanese našoj duši jest da nam oduzme svjetlo Božjih stvari.”2 A ti uspavljuješ svoju savjest, govoreći sam sebi kako nitko nije povrijeđen.

Knjiga Sirahova 9,2 kaže: “Ne prepuštaj se posve ženi da ona potpuno ne zavlada tobom.” Ali upravo se to događa kada gledaš časopise koji potpiruju tvoju požudu. Ako muž postane ovisan o takvim maštarijama, on postaje tek sjenom čovjeka kakva njegova žena i djeca trebaju. U slučaju samaca, mnogi od njih skrivaju se iza svojih pornografskih časopisa; maštarije o tome kako imaju na desetke savršenih žena na raspolaganju privlačnije su im nego mogućnost da ih odbije jedna stvarna žena ili teret obveza. Oni se okrenu sami sebi i nikada ne iskuse radost požrtvovne ljubavi jer se boje zahtjeva koje ona pred njih stavlja.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Jasona Everta Istinska muževnost. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.

1       Ivan Pavao II., Mulieris Dignitatem, 14.

2     Sv. Alfonz Liguori, Dostojanstvo i obveze svećenika.