Jedna od najvećih pogrešaka ljudsko srce može napraviti jest tražiti da užitak bude cilj u životu. Užitak je nusproizvod ispunjenja dužnosti; djeveruša, a ne mladenka; nešto što opslužuje dvori čovjeka kada on radi ono što mora. Prolaziti kroz život sa zamisli da se moramo uvijek dobro zabaviti znači ne zabaviti se dobro. Dječak ne jede sladoled da se dobro zabavi; osjeća zadovoljstvo jer jede sladoled. Zadovoljenje teka, gladi, pruža zadovoljstvo, užitak, ali ne jede se samo zbog užitka. Ne ženi se radi tjelesnoga užitka; uživa se u bračnim užitcima jer se ispunjava jedna od najvažnijih funkcija i obveza braka. Dobar muž želi ljubiti i voditi sretan život; zao muž želi biti ljubljen i uživati. Dobar čovjek traži ženu da nadopuni njegove nedostatke i da zajedno rade prema obostranom obogaćenju. Zao čovjek želi žrtvovati ženu kako bi uživao. Bračna sreća na određeni je način Božje plaćanje unaprijed za kušnje. Jer je mnogo tereta, mnogo mora biti i užitaka. Medeni mjesec prethodi porođajnim trudovima i zajam je koji Bog daje unaprijed zbog budućih odgovornosti.

Najveće se životne radosti kupuju po cijeni kakve žrtve. Nitko nikada ne uživa u dobroj knjizi, dobroj glazbi ili dobroj umjetnosti bez određena napora i učenja. Niti se može u ljubavi bez određene doze samonijekanja. Nije riječ o tome da ljubav po svojoj naravi zahtijeva trpljenje, jer u Božjoj ljubavi nema patnje. Ali, kad god je ljubav nesavršena, ili kad god se tijelo povezuje s dušom, patnje mora biti jer to je cijena čišćenja ljubavi. Ne može se od neznalice postati ljubiteljem poezije bez stege. Niti se može uspeti s jedne razine ljubavi na drugu bez određena pročišćenja. Blažena Djevica Marija prešla je s jedne razine ljubavi, koja je za nju bio njezin Božanski Sin, na višu razinu ljubavi za sve koje će on otkupiti oporučujući svoju Muku i smrt na svadbi u Kani.

Svaka ljubav zahtijeva križ samom činjenicom da ljubav zaboravlja sebe zbog drugih. Ipak, čak usred žrtvovanja, može reći: “Trpljenje je u meni, ali ja nisam u njemu.” Predstojeća radost kao rezultat kušnje čini nas na neki način neovisnima o njoj. Braku u koji se ulazi isključivo radi užitka nedostaje taj bitni element ljubavi. Traže li muž i žena samo užitak, žive na površini života, ne u njegovim dubinama; tu je seks, ali ljubavi nema; postoji dodir kože, ali nema komunikacije duha. Obitelj u kojoj nema duha žrtvovanja samo je nakupina odvojenih atoma. Sjede u zajedničkoj blagovaonici, spavaju u zajedničkoj spavaonici, ali nedostaju im nutarnji odnosi, koji su uvjet obiteljske ljubavi. Muž, žena i djeca na sličan su način zajedno kao i poslovno poduzeće. Svaki se član osjeća zatvorenikom kolektiva, kako se na široj razini osjećaju i građani totalitarne države. Skršen neprijateljskim silama, izvanjski samom sebi, svaki član takve obitelji pita se zašto se čežnja za ljubavi koju osjeća u sebi ne može zadovoljiti. Svatko tu žudnju za jedinstvom putem ljubavi želi kompenzirati kakvom izvanjskom aktivnošću, što dovodi do njuškanja i zabadanja. Žena osniva bridž klub ili Društvo za eliminaciju redova za karte u kazalištima, a muž postaje tip snobovskoga poduzetnika. Vrijednost života ne procjenjuju prema onome što jesu, već prema onome što nisu ili što nemaju. Umjesto da ih privlači samousavršavanje i ispunjenje, oni su prije puni praznine i frustracije. Uvijek nešto žele, ali što to nešto jest, ne znaju. Misle da će prazninu ispuniti ako povećaju aktivnost. A sreća je u disciplini ega, a ne u njegovu zadovoljenju. Ivan Krstitelj, videći Gospodina, rekao je: “On mora rasti, ja se moram smanjivati.” Njihov je moto: “Ja moram rasti; On se mora smanjivati.”

Gornji tekst je preuzet iz knjige “Troje za brak” Fultona Sheena. Više o knjizi možete saznati na poveznici ovdje.