Odlazak na ispovijed može biti važan obiteljski događaj. Zašto ne bi bio? Na kraju krajeva, što je važnije od toga?

Sakrament pomirenja nije nešto kao pranje automobila, nego kao potpuni servis. Ona nas neće samo očistiti, nego i popraviti kočnice, a ako učinimo temeljit ispit savjesti, dobro će vidjeti što je sve „ispod haube”. Primit ćemo snagu Duha Svetoga, i biti bolje opremljeni da pobijedimo napasti.

No kako bismo djecu potaknuli na ispovijed, moramo biti kreativni.

Pitati djecu žele li na ispovijed u većini slučajeva neće upaliti. Možete odmah pretpostaviti da će odgovor biti negativan. Ako budemo čekali da oni požele ići, vjerojatno neće nikada otići.

Pomaže ako shvatimo da je tako i kod mnogih drugih stvari. Tko nestrpljivo čeka prigodu da opere suđe dok još nije ni pojeo desert?

Najbolji način da potaknete djecu da odu na ispovijed obično je jednostavan i izravan, ali i mudar.

Ako kažete: „Sjedajte u auto, idemo na ispovijed”, vjerojatno ćete čuti prigovore, moljakanje, tvrdnje da nemaju što za ispovjediti itd. Otpora će vjerojatno biti manje ako najavite unaprijed: „Hajdemo na ispovijed sutra u tri.”

Ili možete pokušati uvesti raspored: „Ići ćemo na ispovijed kao obitelj svakoga mjeseca (ili svaka dva tjedna) subotom u tri poslijepodne. Možemo li se svi složiti oko toga?”

Suptilan pristup je reći svima da je vrijeme za kupovinu, ili, kako smo moja supruga i ja nedavno pokušali – da ćete ići u kino. A onda putem zastanite kraj crkve i recite: „Idemo prvo na ispovijed.”

Uobičajene nervoze u vezi s ispovijedi možete riješiti dok se vozite. S mlađom djecom ćete možda trebati ponoviti djelo kajanja. Starija djeca – ako su slična mojoj – nikako ne vole ispovijed licem u lice. To je u redu – podsjetite ih da je dobro i ispovjediti se u ispovjedaonici. Možda biste mogli s njima ponoviti Božje zapovijedi, ili Blaženstva. Pomolite se Gospi za dobru ispovijed.

Djeca se ugledaju na odrasle, ali nas također testiraju, da vide koliko nam je nešto zapravo važno. Neka vide da i mi mislimo da je ispovijed iznimno važna. Na ispovijedi smo u konkretnoj, osobnoj prisutnosti Isusova milosrđa – a tu se nalazi sva nada.

Poslije ispovijedi otiđite u kupovinu, u kino, ili na večeru, ali neka to bude jedna vrsta proslave: sada smo svi u milosti Božjoj i bliže Kristu, i zato proslavimo.

Taj je radosni vid ispovijed važan. Prisjetite se velike usporedbe o roditeljstvu – one o razmetnome sinu: Bio je izgubljen, a onda se našao. Zatim je počela proslava (usp. Lk 15,11-22).

Nekako uspijevamo da djeca svakoga jutra odu u školu, i da odu na svetu Misu svake nedjelje i blagdana. Nekako uspijevamo odvesti ih zubaru, ortodontu, ili pedijatru.

Upotrijebite te iste vještine za ispovijed. U molitvi zamolite Krista za pomoć, iskoristite i to što ćete i sami na ispovijed, i neka cijeloj obitelji bude lijepo na putu kući.

Izvor: National Catholic Register | Prijevod: Ana Naletilić

© EWTN News, Inc. Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje uredništva portala National Catholic Register.